Yasso, nejas..no

 Čim sam došao do Yasso treninga znači maraton mi je odmah iza ugla. Još mi nije jasno kako je to vrijeme proletjelo. Mislio sam da nikad neću do ovdje dogurati. Prije dvije godine sam startao sa tim treningom-testom još u šestom mjesecu. Krenuo sam sa samo tri intervala i nakon devet pokušaja i masu problema koje sam imao uspio sam ga odraditi tjedan dana nakon povratka od ozljede pokosnice. Nakon tih intervala stalno su me mučile ozljede i bolovi u listovima ili zadnjoj loži. Sad sam odlučio raditi samo dva takva treninga ali planirao sam zapravo tri. Početak sa 6x800, pa 8X800 i na kraju 10x800. Jučer je bio prvi i malo sam se dvoumio dali da to uopće radim jer taj test nije pokazao baš neku preciznost predviđanja maratona(predviđao je 3:06), a uostalom ove godine sam trčao dovoljno intervala i bez toga. Prije dvije godine nisam uopće radio intervale osim Yasso treninga. Razlika je uglavnom da intervale trčim sa dvostruko kraćom pauzom od vremena trčanja intervala. Osim toga ja preferiram lagano trčkaranje, a ne hodanje u pauzi. Ovdje je pauza fiksna što se tiče dužine(400 m) i treba je pretrčati za isto vrijeme kao i 800 m. Brzina trčanja ili tempo na 800 m je približno sličan tempu intervala(za mene) čak i nešto brži. Zapravo neznam zašto sam zapeo za taj trening osim možda da radim usporedbu sa formom prije zadnjeg maratona. Ubuduće ću ga izbaciti i poslušati savjete trenera Jeff Gaudete koji kaže da je bolje raditi specifične maratonske treninge nego gubiti vrijeme sa VO2max treningom koji čak i nije(zbog pauze) jako efikasan. Njegova tvrdnja da taj test pokazuje u prosjeku 5 minuta brži maraton nego što je realno meni ne znači ništa jer ne padam na ono: "u prosjeku jedemo sarmu" ali mene možda dopadne samo kupus.
Nakon tempo treninga u utorak, morao sam uzeti jedan dan pauze jer sam išao na oproštajno piće sa prijateljima koji su se jučer ponovo vratili u Južnu Afriku. Nadam se da ću jednog dana(uskoro) otići tamo i otrčati taj čuveni "Comrades marathon"(oko 90 km uzbrdo ili nizbrdo) ili "Two Ocean marathon"(56 km) za kojeg kažu da je najljepši na svijetu. Stane me nagovara da odemo skupa jer valjda jedino u Africi i možda Japanu nije trčao maraton.
Izgleda da je ono što sam očekivao nakon Xice, a to bi bila bar nekakva naznaka krutosti ili bolova u mišićima došla sa malim zakašnjenjem. Tek jučer ujutro sam se probudio sa laganim zatezanjem u butnom mišiću ali na obije strane. Zato sam se već ujutro i prije treninga dobro izvaljao na valjku i ipak otišao odraditi Yasso uz ideju da probam otrčati i više od šest puta kako bi radio samo dva takva treninga, a ne tri. Dan nije bio baš idealan za to jer se ona enormna vlažnost koja se vuče cijeli tjedan još pojačala i stalno izgleda kao da će svaki čas kiša.
Temperatura nije strašno visoka ali kad je u sedam navečer 23 C sa tolikom vlagom da se skoro ne vide vrhovi stupova za rasvjetu stadiona. Vidiš samo jako svjetlo koje dolazi od negdje gore. Trebao sam trčati sa Draženom jer su me svi ostali odkantali kad su čuli koliko trebam ići ali se zadnji čas ukazao Igor i onda sam znao da imam zeca koji će mi govoriti svakih dvjesto metara koliko idemo. Zapravo je jednostavno svakih dvjesto po 45 sekundi, 45, 1:30, 2:15 i 3:00. Samo ja ni pod svjetlima reflektora ne vidim na tom satu ništa. Brže nije trebalo, a sporije nije bio problem jer to je samo test.
Kad smo odradili pet dionica ostali smo nas dvoje, Igor i ja. Možda sam trebao odmah odraditi bar osam ali nisam htio izazivati vraga pa sam ipak to ostavio za drugi tjedan i to svih deset. Ovako sam napravio sedam sa dosta kraćom pauzom 400 m za 2:48 prosječno, a prosjek za 800 m je bio 3:01. Usporedio sam sve pokazatelje sa zadnjim treninzima iz 2014 g i tada je bilo 3:07 sa pauzom od 2:58 uz identičan prosječni puls u brzim dionicama od 155 i u pauzi(138). Obzirom da je temperatura bila ista, tada 22 C sad 23 C. Za vlagu(tada) ne znam ali znam da to znači da sam ipak brži i što je najbolje kad trčim brzo nemam više nikakvih problema sa bolovima u listovima i slično. Ipak uzeti ću danas još jedan dan pauze jer ću u subotu sa već uhodanom ekipom raditi dužinu 32 km, a pridružiti će nam se i Slaven koji nakon ozljede polako dolazi u formu iako je rekao da u Ljubljani ne ide na osobni(ispod 3 sata) već bi mi bio pratnja ako želim da skinem rekord Ljubljane u kategoriji "H" koji drži Lenaršić Bine iz 2003 g. i iznosi 3:08:08. Bine je tada imao 62 godine kao i ja i tada je ta kategorija imala oznaku "E". Sad me je još malo više stegnulo ... prpa brale. Nema veze, svakako moj "objektivni" cilj ostaje 3:10 pa i da ne bude bolje to bi bio treći najbolji rezultat Ljubljane za matorce kategorije H. Zapravo je dovoljno trčati 3:12, eto toliko sam blizu.

Evo i dokaza da sam disao na škrge ili kao trudna sipa i imao usta otvorerena ka Škrpina u završnici utrke na 10 km(Pulska Xica). Nisam baš ponosan na ovu fotku ali trebam pokazati malo onima što mi govore ... ma lako je tebi trčati ti si ... Moj kua lako. Lako je ovom mladiću pored mene, on pjevuši uz mjuzu na sa "i-poda" i zabole ga ona stvar. Ima lazno(vremena po istrijanski) stići će kad stigne.