petak, 8. travnja 2022.

Više baba, dite kilavije

 Tako je uvijek govorila moja baba koja je iako polupismena ipak bila puna takvih "mudrosti". To je istina na što god primjenimo, a ne samo na djecu. Uvijek težite jednostavnijem rješenju. Jedan primjer za to su i razni tehnološki dodatci zbog i bez kojih kao da ne možemo više ništa napraviti. Tako je to i sa "fittnes" satovima pogotovo onima koji nude sve i svašta, a za jako male pare. I za to je moja baba imala uzrečicu:"od jeftina mesa nije dobra juha". Kako sam se rasuo po cesti, a moj Garmin je stradao i više od mene, jedno je sigurno. Ne mogu ga koristiti na plivanju. Pokušao sam malo testirati novi Xiaomi Redmi Watch 2 Lite kojeg je moj sin dobio uz mobitel. Od svih hvalospjeva kako on svašta mjeri, radi i to savršeno gotovo sam odmah odlučio da ne kukam za starim jer eto imaš za male pare super dobar sportski sat. 

Zato sam ga odmah htio testirati. Iako sav oguljen, pun flastera i zavoja nisam se odrekao odlaska u teretanu. To je vrlo uvrnuta i čudna činjenica jer sam ja uvijek bio vrlo veliki skeptik oko korisnosti teretana za trkače. Za svaki slučaj sam ponio i polurazbijeni Garmin na kojem sam mjesto gdje je zdrobljeno staklo i pukotine napunio prozirnim lakom za nokte. Nekako sam se snašao sa ulaskom u meni aktivnost, odabirom veslanja i pokretanjem novog sata. Ali iz nekog razloga nakon 10 minuta sat je stao uz neke poruke koje nisam mogao vidjeti jer sam vukao veslo. Nakon malo više od pola sata veslanja kad sam zaustavio aplikaciju vidio sam da je osim što je iz nekog razloga ograničio vremensko trajanje sat potpuno pogrešno izmjerio puls. Prosjek mi je izašao oko 75, a maksimum oko 112 dok je mjerenjem sa monitorom pulsa Garmin izmjerio prosjek od 130, a u maksimumu kad sam vukao oko 1:50/500m je bio preko 150. Pokušao sam ponovo sljedeći put i opet je bilo isto pa sam pokušao koristeći opciju dvoranski biciklizam. Što god to značilo? Valjda vožnja sobnog bicikla ili trenažera. Pulsmetar definitivno ne radi dobro bez obzira što sam ga prilično čvrsto stegnuo i pretpostavljam da se kod veslanja sat baš i na pomiče kao kod trčanja.

Drugi test sam malo prebrzo htio obaviti na trčanju dok još nisam bio svjestan da sam pri padu ipak dosta ozljedio nešto u koljenu. Pretpostavljam da je meniskus ali nadam se da neću morati odlaziti na magnetnu ili kod ortopeda po potvrdu. Za sada sam potpuno prestao sa trčanjem ali i hodanje mi je još uvijek malo problematično. Kad sam krenuo sa testom bio sam iznenađen brzinom kojom je Xiaomi pronašao satelite. Garmin se što je neobično malo uspavao i kao za inat otezao sa pronalaskom, a ja sam to pravdao šokom koji je doživio zbog pada. Kad sam krenuo prvo mi je zasmetalo što aktivnost pokreneš, a ona se pokrene zapravo par sekundi kasnije. Ono kažeš(stisneš) start, a on počne odbrojavati kao da će me lansirati u svemir. Međutim kilometre koji su slijedili, a dio je kruženje oko igrallišta na marsovom polju je odradio gotovo u metar precizno kao Garmin. Osim toga zasmetalo me i što zaustavljanje ide uz odbrojavanje. Puls je opet bio bitno različit ali ovaj put je bio viši(pogotovo na početku). U prosjeku 136 prema 130 na Garminu ali je u početku imao i velike oscilacije. No najgore od svega iako sat detektira automatski okretanje zapešča je to što su brojevi koje pokazuje tijekom trčanja i općenito aktivnosti potpuno nevidljivi zbog odbljeska od super sjajne crne i površine. Nema šanse da ga koristim za nikakvu kontrolu tijekom aktivnosti trčanje. Možda da stanem, stavim đozluke i sklonim se malo u sjenu. Možeš misliti.

Treći test zbog kojeg sam najviše razočaran sam obavio danas. Naime nadao sam se da ću ga bar moći koristiti da mi registrira koliko sam plivao. Većina mojih rana je zarasla. Osim par krastica od kojih je jedino ona na boku zahtjevala malu intervenciju nakon plivanja. Vrijeme i nije baš bilo optimalno jer je jugo već počelo jačati ali bar se od mog zadnjeg plivanja prije gotovo mjesec dana more dosta ugrijalo. Ekipa koju svu poznajem i koja se stalno kupa na "Mornaru" kaže da je već oko 13. Naravno prvi problem je bilo kako koji kua išta vidjeti na tom satu. Kad sam uspio "škilječi" postaviti plivanje na otvorenoj vodi i lansirati aktivnost uletio sam bez predigre u more i osjećaj je bio kao da nisam nikad niti prekinuo plivanje. Obišao sam plutače koje omeđuju dno uvale prema ferijalnom odmaralištu, preplivao preko uvale ispod hotela Splendid i vratio se sa druge strane plivajući uz klupice gdje se kao gušteri sunčaju zimski kupači. Kad sam stao u plićaku vidio sam da sam plivao oko 10 minuta ali nikako nisam mogao zaustaviti aktivnost. Nakon više pokušaja, a zbog vjetra nisam baš htio predugo petljati po satu digao sam ruke. Nakon što sam se obrisao, obukao pojeo sendvič uspio sam zaustaviti aktivnost no proteklo je više od 38 minuta. Sat je rekao da sam plivao oko 358 m. Ja znam da u tom vremenu preplivam gotovo 500 m pa sam znao da vjerovatno sat nije baš upotrebljiv za plivanje. Slika mape gdje sam plivao to i potvrđuje.

 
Po satu Redmi Watch 2 Lite nisam niti ušao u vodu                                             
 
  

 Prema satu stalno sam se vrtio na platou gdje sam sjedio i jeo sendvič. More nisam niti dotaknuo, a preplivao sam cijelu uvalu. Ok i Garmin ne hvata baš svaki metar ali svakih par desetaka metara je ok, pogotovo ako ne plivaš cik cak. 

Osim toga što kao stalno nešto mjerka i serka oko kretanja, koraka i kalorija u što vrlo sumljam taj sat je nešto čemu se jedino djeca mogu veseliti jer možda ima neke šarene prikaze samo se pitam čega.

Sutra ću pokušati jednu kratku probnu vožnju sa biciklom jer za nedjelju imam dogovor sa mojim prijateljima. Biti će to vožnja biciklama četri malo ofucana maratonca od kojih neki trenutno ne mogu trčati, a ostali će se malo opustiti nakon otrčanog Zagrebačkog polumaratona. Ako već trebam nositi sat biti će to polurazbijeni Garmin ali montiran na volan što je zapravo najzgodnije i najsigurnije mjesto za sat, a možeš ga pogledati bez da ispustiš volan. Sad mi je žao da se toga nisam prije dosjetio i nažalost za plivanje ću ipak morati uzeti neki pravi sat.      

     

 

ponedjeljak, 21. ožujka 2022.

Pad

 Iskustvo mi govori da sranje nikad ne dolazi u malim apotekarskim dozama već u gomilama koje te obično zatrpaju do grla. Sinoć gledam ponovo moju omiljenu krimi seriju u kojoj glavni lik nikako da se iskopa iz takve gomile dreka. On ima za sve skalu "cacate"(prevod sa talianskog bi bio "sranje") od 5 do 10 jer one ispod 5 se niti ne računaju. Kad smo kod tog izraza mojih susjeda, zapravo je "in cacato" bliže onome u ili na kurcu, a ja bi rekao "nakurčen". Mada mi "slavi"  radije kažemo "napižđen".   Tko zna od kud ta razlika. Ja mislim da je recimo nihov izraz primjereniji jer napižđen od valjda biti na p.. i nije tako loše. Da skratim, već sam dulje vremena mi istrijani bi rekli "inkacan"(od in cacato), a kulminacija je bila jučer nakon mog epskog pada. Padao sam ja sa bicikle i prije kad sam bio mlađahan. Znalo mi se zalomiti da ližem pulski mokar i klizavi asfalt dva dana za redom, čak i u duetu sa mojim kumom. J..te oba su pala naizgled iz čista mira ko kruške. Tada je uglavnom patio samo ego jer su se možda neke cure cerile iz prikrajka. Ili sam bar ja tako zamišljao. 

Nakon problema sa mojim starim i potpunog prestanka trčanja pa i plivanja pokušao sam se vratiti malo vožnji biciklom i realizirati dugo planiranu nabavu cestovnog bicikla. Moj prijatelj i imenjak je zaključio da više nema nikakve ambicije u triatlonu ili vožnji biciklom pa mi je ponudio da isprobam njegovu biciklu koja je u odličnom stanju ali meni bi bila ipak malo van buđeta. Jedva sam dočekao nedjelju pa iako je opet puhala neugodna bura krenuo u probnu vožnju prilično opušten i pun planova u glavi. Nakon što sam okrenuo na zaobilaznicu vjetar mi je puhao u leđa i dok sam se snašao već sam bio malo prebrzo na kružnom toku kojeg sam milion puta prošao sa svojom MTB. Nitko nije izlazio iz smjera Pješčane uvale niti iz pravca Verude i ja nisam dovoljno usporio. Inače uvijek u kružni ulazim sa otkačenom cipelom i vrlo polako ali što sam ovaj put mislio tko će ga znati. Kad sam već prošao kružni koji sam malo sjekao učinilo mi se da idem previše blizu rubu ceste pa sam se još malo ... ops nagnuo. Kak bi rekli "vot a misteka ju meka". Nitko nikad nije padao sa stilom ili recimo kontrolirano pa nisam niti ja. Brzo sam se digao iako nije bilo vozila u blizini da bi bio ugrožen i već sam pomislio: "ok ništa strašno bicikla izgleda da je najbolje prošla, a ko j.. malo ogrebotine. Onda pogledam na sat, a on satran totalno. Kućište mi se urezalo u zglob i to je jedino što sam odmah vidio da krvari. Da i naravno moje golo lijevo koljeno jer sam bio ukratkim biciklističkim hlačicama. Toliko sam se iznervirao jer sam napokon ovaj put svojom greškom uspio ubiti četvrti Garmin sat u 4 godine. Niti ovaj nije trajao kolika je bila garancija, a bio je tako blizu j.... Odlučio sam brzinom munje da se vratim kući i tek kad sam došao kući sam shvatio da je bez obzira što se nigdje nije poderala niti jedna nit majice ili hlača koža na više mjesta jednostavno oguljena. Bedro ispod kuka najviše, podlaktica pa čak i lijevo rame. 

Sad stvarno ništa od plivanja bar tjedan dana i to znači samo jedno ovaj mjesec. Od trčanja sam ionako pomalo odustao na neko vrijeme jer ne shvatam kako me nešto toliko može boljeti kad trčim, a ne smeta me dok vozim biciklu ili veslam.

Time sam dosegnuo najviši stupanj "cacate" 10(ali na kvadrat), a to što sam inkacan znači da sam se sad još više zainatio i bicikla koju možda nebi kupio je sigurno moja. Za sat ću vidjeti. Toliko sam glup i ne volim promjene da ću možda opet pasti na Garmin-a. Sad sam uzeo sat od sina(Xaiaomi Redmi Wath 2 Lite) koji je on dobio sa mobitelom, a nebi ga nosio niti u ludilu. Njega mogu kasnije pokloniti unuci ako se odlučim do ljeta za neki novi. 

Još kad se inkacam zbog trčanja svašta se tu može desiti. Pad ponekad i nije loša stvar ali samo ako se ustaneš.        

četvrtak, 3. veljače 2022.

Čekaonica

 Kažu da se po jutru poznaje dan pa bi tom logikom trebao zaključiti kako će ova godina bit živo sr.. Sve je započelo vrlo entuzijastičnim trčanjem drugoga dana godine jer je prvi dan bio rezerviran za prvo novogodišnje kupanje sa ekipom zimskih kupača, a poslije toga obavezan ručak kod moje stare. 


Bio sam dosta opušten i zadovoljan svojim stanjem, a trebalo je još istrčati par kilometra do kuće. U susret mi je trčala Irena i iako se obično samo pozdravimo u prolazu tada sam zastao da joj čestitam Novu godinu i razmjenim par riječi. Nakon toga odjednom su se pojavili bolovi negdje duboko u preponama na čudnom mjestu. Takve bolove sam već imao tijekom 2015 godine kad sam imao probleme sa rupturom labruma i upaljenim tetivama. Tjedan prije toga sam istrčao 15 km istom rutom u gotovo identičnom tempu i nije bilo nikake naznake problema. Razočaranje što se samo tri kilometra više pokazalo tako pogubno me još nije napustilo. Tako je prvi mjesec bio ponovno povratak na staro, a plan je bio polako vratiti bar dužinski trening.

                                  

Da nekako kompenziram nedostatak trčanja dva puta tjedno idem u teretanu i tamo se prepustim mučenju na veslačkom ergometru i nekim spravama koje kao da potječu iz srednjevijekovnog inkvizicijskog podruma. Teretana je zapravo super jer osim mene i jedne mlade cure ujutro nema žive duše. Ona diže utege, ja sisam veslo, a u dvorani trešti "rock" ili još nešto agresivnije po izboru moga frenda Nenada. Poslije toga ja i Neno odemo na pivce i to mi je zapravo sat vremena treninga u kojem se najviše razbijem. Jednom tjedno odaberem i jahanje na bicikli, a ostalo su tri lagana trkačka treninga te plivanje kad god vrijeme dozvoli. Iako se more sad već ohladlo i malo ispod 10 C još uvijek izdržim isplivati petstotinjak metara. 

Zapravo to je dosta aktivnosti uz još obavezne šetnje nakon plivanja sa ženom što zapravo uopće ne registriram niti vodim kao aktivnost. Usprkos vrlo malo trčanja primjećujem kako forma više ne klizi nazad i sad se ustalila sa tih minimalnih 30-35 km trčanja tjedno. Garmin kaže VO2max=52, a sa 56 je bio pao na 50 pa to zapravo i nije loše. Priznajem pomalo postajem nestrpljiv ali odlučio sam da ne radim nikakvu pauzu već da trčim i čekam. Bolovi će proći ili će napokon doći kraj tim mukama. Mukama čekanja da ponovo počnem planirati. Iako u čekaoni obično vrijeme sporo prolazi meni se čini da vrijeme leti. Evo već je drugi mjesec i još malo će početi proljetne utrke ali ove godine bez mene. Ako se do ljeta situacija ne promjeni tada ću sigurno prekinuti čekanje i krenuti nekim drugim putem.