U mom trenutnom životu ne postoji "Normal play". To se dugme pokvarilo pa sad
prolazak vremenske strijele prati neki ubrzani ritam koji nema veze sa normalnim
fizikalnim zakonima. Dok se okreneš evo prošla cijela šetemana od kad sam zadnji
put pisao i da možda imam malo bolje pamćenje znao bi što sam to "do vraga"
i "bestraga" radio tih sedam dana. Ništa, malo se družio i ružio sa frendom iz
Južne Afrike, zavrtao tonu šarafa u masu namještaja. Sav sam se ukočio, zgrbio i
iskrivio ko trinaesti paragraf. Kao da su oni prije i poslije njega ravni? Moja
prijateljica je uletjela u “pedesetku” sa novim Garminom i osmjehom koji ni
inače ne može izbrisati nikakvo sredstvo za uklanjanje osmjeha(ako postoji). Ne
znam dali mi se to čini ali više se veselila tom poklonu nego nekom vrlo
kompliciranom čudovišnom stroju za raditi kolače i ostale pizdarije. Taj ima
toliko dijelova da ti treba doktorat iz mehanike da ga sastaviš i radiš. Kakvi
će to tek biti kolači kad već sada radi njam, njam, mljac...j..te, ima svi da se
udebljamo.
I kad sam već tako ukočen i razbijen od ruženja skužio u nedjelju navečer
da je prošao još jedan tjedan u kojem nisam gotovo ništa trčao odlučio sam se na
brzinu za noćnu "mikro dužinu".
To je nešto što sam izmislio da zvuči dobro jer me sramota koliko malo
trčim, a svaki dan čitam po mrežama i "Stravama" o nekim nadljudima koju
proždiru stotine kilometara u tjednu i kao ono nešto malo umorni ... ponekad ...
ma j..o ih ja. Mikro je sve ispod 16 km. Ono do 26 km može recimo biti mini, a
dužina je tako da se zna samo preko 26 km(16 milja)!
Nikakav opis se ne može primijeniti na taj moj doživljaj. To je totalno
frustrirajuće. Ni slika ni ton.
Jel me boli, ne. Recimo malo ili kao i uvijek u zadnje vrijeme. Jesam li
umoran, ne. Jesam li sretan, ne zaboga. Nesretan, a "bo"! Tko će ga znati jedino
što znam je da ništa ne štima i nakon sam se istuširao, bacio na kauč da
odgledam nešto bez veze kao i to trčanje nisam baš lako mogao ustati i otići do
kreveta. Spavanje nula, bolovi do jaja i oko njih! I to sve za bijednu mikro
dužinu od 11,35 kilometara, a o vremenu me sram pričati.
Kad ti ne ide drugdje bar da na poslu nešto mrdne jer za par dana idem u
London i gazda će htjeti da bude sve gotovo i ono što još nije niti smislio što
bi to moglo biti. Ako me još malo napizdi, kume eto i mene u "pemziji" prije
plana. Uostalom što bi ja bio gori još sam i matoriji. U trkačku penziju sam već
nekako skliznuo iako nisam htio i sad se nikako ne mogu iskobeljati nazad.