Svake godine na svom početku kao po kakvom fizikalnom zakonu sličnom onom po kojem se sunce i mjesec pojavljuju na nebu, kod nekih ljudi se javlja potreba(što nekih, previše njih) da promjene svoj život kao da do tada nije vrjedio pišljiva boba. Možda je to utjecaj alkohola, euforije, trošenja svega i svačega pa im se um malo zaigrao. Zašto ne, mnogi povjeruju u priču o čaroliji koja se prosipa iz svakog izloga, kutije ili ekrana već eto skoro mjesec dana.
I pazi sad što bi mjenjali ... izgled j..te po onoj želim biti: mlad(a), lijep(a) i bogat(a).
Gdje je nestao ostatak čarolije života koji izgleda nije nimalo "čaroban". Raditi ću više, pomučiti se više, pomoći više. Za mladost se ne trebate uopće sekirati svaka godina vam garantirano odnosi ni manje ni više nego baš jednu godinu. No što se sekirati oko toga ako vam je život tako šugav da ga totalno želite izmjeniti. Jedna godina manje više neće faliti nikome. Već godinama vodim takve i slične razgovore i to baš u novogodišnjoj noći. Kako većina prijatelja i znanaca zna da ja trčim uglavnom bi u Novoj godini htjeli početi trčati.
No oni traže ono što se danas fensi zove osobni trener. Što je to, koji kua?
To je izlika da se zadovolji forma i da sebe sljedeće godine umiruješ kako si pokušao sve ali eto zbog uvijek opravdanih razloga nisi uspio. Osobni trener te treba voditi za ruku kad pada kiša pa ti se neda izaći u šumicu, na cestu ili stadion. Kad je pao marak i hladnoća ujeda kao bjesan pas. Kad zapeče sunce da znoj ne stigne kapnuti do asfalta. Da ti kaže što da radiš, što da jedeš, kad da legneš ... ne kužim. Ti ljudi se žele odeći sebe, zašto. Da bi bili još gori nego prije. I još traže od mene da im u tome pomognem. Baš su našli pravog, čak i da se slažem sa principom osobnog treninga ja uopće ne predstavljam prototip takvog trenera. Većina tih "gurua" zastupa ovakav ili onakav isključiv stav o svemu. Ja, ja imam stav da je svakom potreban njegov način jer svatko ima drugačiji "nacrt", cilj i svrhu ako baš želite. Drugo svi gurui nude nešto što se zove "lakoća". Trčati ćete brže i dulje sa lakoćom, nećete biti ozljeđeni, sa lakoćom ćete skinuti 30 kila ... možda vam se i krediti otplate sami sa lakoćom! Koja kurčeva lakoća nema takve stvari kad je u pitanju trčanje. Nekad nam to možda izleti u razgovoru ali sad sam gotovo siguran da ne postoji tako nešto i ako mislimo da nam je nešto lakše to je samo zato što smo navikli na teško kao magarac na batine.
Nema tog trenera koji će vas držati za ruku kad se sruče umor, bolovi, neuspjeh, i sumnje. Tada ste prepušteni sebi i svatko tko nije spreman na to neka se goni ... nije niti trebao da pokuša. Možda se pitate zašto sam tako ljut, ja bi rekao "napižđen"? Zato što osim onoga što sam već rekao svi ti misle kako je meni lako, to znači kako postoji lakši način i ja ga sigurno znam. Je i Elvis je još živ. Ustvari razlog je sasvim prozaičan i to me čini sličnim onima koji traže moju pomoć. Upala se nakon četri tjedna trčanja vratila i nisam više siguran kako ću dalje. Za razliku od njih ja ne tražim ispriku za trenutni neuspjeh pa čak niti pomoć.
Možda bi trebao ... sutra je novi dan i nova odluka, kao uostalom nebrojeno puta prije toga.
Nema komentara:
Objavi komentar