Mali zastoj

Kad nisi u formi za trčanje najbolja strategija da završiš utrku koja je iznad tvojih trenutnih mogućnosti je hodanje-trčanje. Staviš rezultat u drugi plan, progutaš ponos i ono govno u grlu koje se pojavi kad te pretrče neki za koje uvijek pomisliš: j..te vidi ga kako izgleda, a prolazi me ko brzi voz. Jer ako pokušaš ići onako kako misliš da možeš obično je rezultat katastrofalan. Tako je i kad se žuriš da što prije napreduješ na treningu i misliš da možeš. Garantirani ishod je katastrofalan. Misliti i srati nije isto. Još kad se u to sve umješa život, sam po sebi zajeban igrač eto ti problema. Moj jedan stari poznanik bi rekao: "se tutto va bene, siamo ruinati". U prevodu "ako je sve u redu onda smo uništeni". Kod mene brate mili ništa nije u redu niti ne ide po planu. Od činjenice da sam slijedom nesretnih okolnosti ostao bez automobila, ukočio se baš kad sam morao na put u dalmaciju, da mi stalno nešto crkava od mobitela do veš mašine ali najgore što mi se desilo u ovom mjesecu kad sam bio siguran da ću ponovo da se vratim ozbiljnom trčanju je povratak bola u koljenu ozljeđenom pri padu sa biciklom. Jedan tjedan pauze i dva tjedna skraćenog i laganog treninga uzrokovala su lagani zastoj u napredovonju moje trkačke forme, a plitvički polumaraton je već pred vratima i sve što bi sad mogao da napravim je da održim to što je tu, koliko god mi to izgleda malo. Prošli tjedan sam napravio još jedan pokušaj da pojačam trening i uspio izgurati preko 60 km uz dva malo brža treninga i koljeno je uglavnom preživjelo. No prilično sam rezerviram po pitanju koliko je pametno izlagati ga plitvičkim nizbrdicama i uzbrdicama. Posljednji put kad sam trčao plitvički polumaraton 2015-te godine sa ozljedom kuka morao sam pauzirati gotovo godinu dana, a te posljedice osjećam još i danas. Ja sam rob navika pa obično tri tjedna prije utrke maratona ili polumaratona trčim dužinski trening kojeg zovu 5-4-3-2-1. Već sam pisao o tom treningu. Za mene on izađe oko 23-24 km. U njemu variram tempo od maratona do zadnjeg kilometra koji teba biti koliko god može brz. Kako uvijek idem istom rutom zadnjih pola kilometra je uzbrdo i tu se najbolje vidi koliko sam dobar ili loš. Tu se vidjelo da je car zapravo gol! No Garmin je ipak ocjenio da sam relativno dobro napredovao. Još dest, petnaest sekundi po kilometru i biti ću blizu solidne forme. Tako veli i Garmin, 1:42 za polumaraton. Za moje godine i sadašnju situaciju biti ću sretan ako izguram i toliko iako je to 7 minuta slabije nego lani u Poreču. Ali to su Plitvice i osim uzbrdica ništa drugo se ne može predvidjeti. Nadam se samo da neću hodati iako jednom mora i to da se desi.