Mikro dužina

 U mom trenutnom životu ne postoji "Normal play". To se dugme pokvarilo pa sad prolazak vremenske strijele prati neki ubrzani ritam koji nema veze sa normalnim fizikalnim zakonima. Dok se okreneš evo prošla cijela šetemana od kad sam zadnji put pisao i da možda imam malo bolje pamćenje znao bi što sam to "do vraga" i "bestraga" radio tih sedam dana. Ništa, malo se družio i ružio sa frendom iz Južne Afrike, zavrtao tonu šarafa u masu namještaja. Sav sam se ukočio, zgrbio i iskrivio ko trinaesti paragraf. Kao da su oni prije i poslije njega ravni? Moja prijateljica je uletjela u “pedesetku” sa novim Garminom i osmjehom koji ni inače ne može izbrisati nikakvo sredstvo za uklanjanje osmjeha(ako postoji). Ne znam dali mi se to čini ali više se veselila tom poklonu nego nekom vrlo kompliciranom čudovišnom stroju za raditi kolače i ostale pizdarije. Taj ima toliko dijelova da ti treba doktorat iz mehanike da ga sastaviš i radiš. Kakvi će to tek biti kolači kad već sada radi njam, njam, mljac...j..te, ima svi da se udebljamo.

I kad sam već tako ukočen i razbijen od ruženja skužio u nedjelju navečer da je prošao još jedan tjedan u kojem nisam gotovo ništa trčao odlučio sam se na brzinu za noćnu "mikro dužinu".

To je nešto što sam izmislio da zvuči dobro jer me sramota koliko malo trčim, a svaki dan čitam po mrežama i "Stravama" o nekim nadljudima koju proždiru stotine kilometara u tjednu i kao ono nešto malo umorni ... ponekad ... ma j..o ih ja. Mikro je sve ispod 16 km. Ono do 26 km može recimo biti mini, a dužina je tako da se zna samo preko 26 km(16 milja)!

Nikakav opis se ne može primijeniti na taj moj doživljaj. To je totalno frustrirajuće. Ni slika ni ton.

Jel me boli, ne. Recimo malo ili kao i uvijek u zadnje vrijeme. Jesam li umoran, ne. Jesam li sretan, ne zaboga. Nesretan, a "bo"! Tko će ga znati jedino što znam je da ništa ne štima i nakon sam se istuširao, bacio na kauč da odgledam nešto bez veze kao i to trčanje nisam baš lako mogao ustati i otići do kreveta. Spavanje nula, bolovi do jaja i oko njih! I to sve za bijednu mikro dužinu od 11,35 kilometara, a o vremenu me sram pričati.

Kad ti ne ide drugdje bar da na poslu nešto mrdne jer za par dana idem u London i gazda će htjeti da bude sve gotovo i ono što još nije niti smislio što bi to moglo biti. Ako me još malo napizdi, kume eto i mene u "pemziji" prije plana. Uostalom što bi ja bio gori još sam i matoriji. U trkačku penziju sam već nekako skliznuo iako nisam htio i sad se nikako ne mogu iskobeljati nazad.