Premotavanje

  Sve se odjednom odvija kao ubrzani film i samo čekam kad će završetak. Onako kad ekran ostane prazan i bijel sa ponekom flekicom. Kad sve stane, a na sredini se pojavi izgorena mrlja koja se širi prije nego se sve ugasi. Iako izbediran ipak sam prošli tjedan otišao na dva treninga čisto da održim kakav takav kontakt sa trčanjem. Bilo bi bolje da prijavim svoje trčanje kao Facebook stranicu pa da tako budem u kontaktu sa trčanjem stalno i bezbolno. Posjetio sam ponovo doktoricu koju pod hitno moram mijenjati. Izvadio krv. Ništa novo, još sam anemičan ali sve je drugo ok. Nakon dva dana pauze u utorak je sve izgledalo kao da će biti ok jedino su me "Karrimorke" malo iziritirale, a u četvrtak sam usprkos kiši odlučio malo kružiti po stadionu u udobnijim tenisicama i po mekšoj podlozi. Bilo je kao na "korzu", gužvanjac od trkača i trkačica. Malo sam tako trčkarao sa Draženom dok me nije netko zazvao: "Ko je ovaj novi...". Bio sam zamotan u kabanicu, a Ozi se samo zaj... kao ne prepoznaje me. Ja svih njih već na kilometar poznajem po koraku. Slaven kao svijeća malo aristokratski dignute glave, Eda u padu kao da se sad spotakla, Goran produženi “hodo-trk”, Dražen sitno veze ko singerica, a tek Ozi za njegov stil treba izmisliti neko Indijansko ime. To mi je sljedeći projekt. On kao fol ne poznaje tko to trči u kabanici. Tako sam se bez veze okrenuo da sam sve zvijezde kroz oblake vidio. Zvijezde u mudima ... što god. Zvijezde i još nešto drugih neidentificiranih letećih(svjetlećih) objekata. "Kokoš", procijedio sam i pomislio neće valjda opet sve na novo. Hoće, što ja mislim da sam se dovoljno namučio, e pa ima još. Opet preskakanje treninga.

Ovo je kao brzo premotavanje(Fast Forward): petak krv, subota pripreme na Bunarini,  nedjelja utrka na Bunarini(opet fotograf), pa ponedjeljak na usranom poslu ... stvarno nema smisla, pisati ću drugi put kad budem stisnuo "Normal Play".