Napokon sam uspio napraviti jedan tjedan sa kilometražom oko 75(74,6) km i to tjedan dana ranije nego u prošlim pripremama kad sam tek pet tjedana prije utrke uspio napraviti malo iznad 70 km u tjednu. Ponadao sam se nečemu zbog dobro istrčane utrke na 10 km i potpunog izostanka problema cijeli taj tjedan. Ne lezi vraže, ipak je dužina u subotu presudila u korist tice trkačice. To jutro je obećavalo ponovo kišu i nekako mi se činilo hladno pa sam obukao gege, maju dugih rukava, te kompresijske dokoljenice da mi listovi budu lijepo na toplom. Zakuhao sam već do premanturskog igrališta gdje se taman parkirao Igor, a Dražen je već pretrčavao cestu. Stara ekipa ista shema. Pričamo i pičimo bez da se nešto mnogo gleda u sat. Iako sam trebao trčati progresivnu dužinu ili bar sa brzim završetkom odlučio sam da ću tih 31-32 km trčati uglavnom "izi" jer sam imao malo umorne noge od svega što se nagomilalo zadnji tjedan. Imam vremena raditi ću "brzu" dužinu sljedeći tjedan jer imam dosta rezerve. Skupio sam više kilometara i više dužina nego prije dvije godine, a o intervalima i ostalim kvalitetnim treninzima da ne govorim. Trčali smo do "križa" na kamenjaku većinom po makadamu. Bilo je dosta lokvi i na mjestima blata, bez mnogo trkača(samo jedna trkačica) ili šetača, a rt Premanture je bio gotovo pust. Niti dugi rukavi, niti sunce koje se povremeno ukazivalo nisu me uopće smetali i baš sam pomislio kako je napokon bilo i vrijeme da se prilagodim na dužinu kad sam počeo osjećati malu nelagodu u kvadricepsu desno ali samo na malo strmijim nizbrdicama. Već smo prošli Banjole i ostao je samo lagani uspon iz vinkuranske vale i eto nas na ravnom i ponovo uglavnom na asfaltu. Sad smo već dulje i sve češće bili brži od 4:50/km i nisam više primjećivao da me nešto posebno smeta. Spremala se kiša i nekako instinktivno smo pojačavali iako je već bilo vrijeme da malo usporimo bar zadnja dva kilometra. Kad smo stigli na premantursko igralište Dražen je još htio zaokružiti dužinu na 28 pa smo i tamo napravili ko fol još jedan "lagani" krug. Pozdravili smo se, a ja sam se do kuće nenadano besplatno istuširao iako sam se sjurio prema stadionu brzinom od 4:18/km za istrčavanje. Nije pomoglo, curilo je sa mene u potocima, a ulica se pretvorila u nabujalu rijeku. Sad razmišljam gdje sam pogriješio i što bi to moglo biti jer bol u mišiću negdje malo iznad koljena(vastus medijalis) nije popustila niti nakon nedjeljnog istrčavanja, a bogami niti jutros. Što je najgore vratila se lagana bol u preponi lijevo, a i simfiza je djelovala malo osjetljivo ali danas je bar to ok. Eto što su dužine, zato stvarno smatram da nije pametno trčati dulje od tri sata na treningu jer ti onda treba nekoliko dana da se zakrpaš! To baš nije optimalno. Nismo išli bog zna kako brzo i prosjek za tih 31,41 km je bio 4:56/km. Puls mi je bio dosta niži u odnosu na sporije istrčane dužine od pretprošle godine i gotovo isti(140/141) kao na zadnjoj dužini od 30 km istrčanoj samo po asfaltu sa prosjekom od 5:08/km. No sve to me nije uspjelo oraspoložiti uopće. Nije me uspio oraspoložiti ni odlazak u grad u nedjelju popodne da vidim završnicu "Ironman-a". Nadao sam se pogledati i bodriti sve te silne uporne i divne sportaše te pobrati mrvice motivacije koje se prospu uz put. Stvarno ih ima nabrijanih koji i nakon višesatne torture tijela pozdravljaju publiku i svoje navijače, skaču i izvode kojekakve vratolomije kad ulijeću u cilj gdje malo preozbiljno i nezainteresirano stoje dva teško oklopljena centuriona. J..ga valjda su centurioni pokisli pa im je zarđalo ono silno želizo što su naprtili. I ja sam pokiso ko ona stvar. Iako bez teškog željeza jedina želja mi je bila da odem kući. Oprostite ljudi od željeza ali jednostavno nije to bio moj dan. Nisam napravio niti jednu fotku ove godine i osim mog prijatelja Lučana Sošića i njegovog partnera Kosa iz zajedničke štafete nisam vidio nikoga drugoga od ostalih mojih prijatelja koji su taj dan učestvovali. Moje brige i mrzovolja su prevagnuli i nadam se da će me brzo proći jer već sutra treba opet trčati relativno brzo i dugo. Tica trkačica me neće čekati koji god plan ja imao.
Nema komentara:
Objavi komentar