Gledajući tako podatke koje vodim za "svoje" trkače, a i za sebe primijetio sam jednu zanimljivu stvar koja mi je tek nedavno postala jasna nakon što sam pročitao knjigu od Tima Noakesa(Lore of Running). Malo šturo objašnjenje mi je jednom dao i trener Jack Daniels' kad sam mu postavio to pitanje jer mi se nisu poklapali moji rezultati sa predviđenim pulsom pri određenim brzinama trčanja(Jack Daniels' Running tablični kalkulator).
O čemu se radi? Tempo sam trčao sa dva trkača: jedan je 14. godina mlađi, a drugi 11. godina. Onaj 14 g. mlađi ima izmjeren maksimum pulsa oko 180 dok onaj 11 g mlađi od mene ima jako visok max puls od 189. Ja imam relativno visok puls za godine ali "samo" 171.
Prosječan puls na obije dionice od ukupno 9,7 km nam je bio: 153(meni sa max 171), 157(drugi sa max 189) i 157(treći sa max 180). Pošto smo trčali skupa prosječna brzina trčanja i sve ostalo je trebalo biti isto. Na prvi pogled reklo bi se da sam ja najviše "trpio" jer sam bio najbliže maksimumu.
Najlakše je trebalo biti onom sa najvećim maksimumom ali nije baš sve tako jednostavno.
Zapravo je prema njegovom subjektivnom sudu on(trkač sa visokim maksimumom) je osjećao najveću težinu ali je zahvaljujući našem bodrenju i uvjeravanju da "on to može" ipak odradio trening skupa sa nama. Par dana prije toga na intervalnom treningu uopće nije mogao pratiti nas dvojicu, pa je preskakao pojedine intervale. On je trenutno nešto bolje treniran aerobno od drugog trkača ali ima nizak prag laktacije. Ako pređe tu brzinu vrlo brzo mu počne rasti puls i dolazi do većeg gubitka brzine ili stane. Dio problema ja vidim i u psihološkoj stabilnosti. Samo me nemojte ponovo prozivati kako zagovaram teoriju "centralnog upravitelja"! Ustvari zašo ne, ja čvrsto vjerujem da to nije bez temelja.
Drugi trkač je osjećao da može i brže ali njemu je puls pri kraju svakog segmenta(od 5 km) najviše rastao, a nema najveći puls.
Na zadnjem kilometru čak na 170(za 5 više od prethodnog)! Objašnjenje je i u njegovoj težini pa mu je svaka uzbrdica teže padala nego nama(posebno meni). Od nas troje on je najbrži na polumaratonu ujedno je i najmlađi trkač. Zapravo on ima jedan problem, a to je nedostatak aerobne kondicije(nedavni prekid treninga od dva tri mjeseca) ili u grubo fali mu dužina. Na ovim "kratkim" intervalima trčanja koristi bolje razvijene i trenirane brze mišiće. Ipak je njegova brzina trčanja na takozvanom pragu laktacije(LT) veća od one prvog trkača.
Meni je sve osim zadnjeg kilometra izgledalo lako. Zadnji kilometar, zapravo 400 do 500 m je bila blaga uzbrdica i vjetar točno u prsa. Prema Garminu 26 km/h ali mi se činilo i više. Zanimljivo je da je njima puls na tom zadnjem kilometru narastao, jedino meni je pao za jedan(na 155). Zašto je meni pao puls? Prethodni kilometar je bio brži, a uzbrdica na zadnjem kilometru meni puno lakše pada nego njima dvojici pa je moj napor trčanja za taj sporiji kilometar bio manji.
Kad uzmem u obzir da sam se zagrijavao dosta dulje od njih(3 km više) logično je da sam startao sa relativno višim pulsom. I nakon prva dva kilometra još sam imao veći prosječni puls od njih. Moj je bio 154, a oni su imali identične od 151. No ja sam završio svih skoro deset kilometara sa gotovo istim pulsom, a zavisno od toga jeli bio uzbrdo ili nizbrdo i sl. puls je varirao +/-2. Njima je rastao prema kraju za 14 odnosno čak 19.
Ja sudeći prema tome imam dosta visoko granicu LT(lactate treshold) odnosno ona je pomaknuta prema visokom pulsu. Meni trčanje sa pulsom oko 153(150-157) otkucaja(88% max) ne izaziva nagli porast laktata i iona vodika. Srčani puls raste samo zbog temperaturnog drifta(hlađenje i dehidracija povezana sa time). Aerobno sam još uvijek malo jači od obojice jer se ja spremam za maraton ali moja maksimalna brzina pri VO2max(maksimalnoj potrošnji kisika) je ipak niža od njihove. Zapravo moj VO2max je sigurno niži, što da se foliram. To je logično obzirom da sa godinama VO2max pada čak i ako trenirate puno više intervala. To je sudbina nas starih i zato moramo upregnuti sve da ostanemo bar na korak do ovih malo mlađih.
Na slici su tablice dobivene sa tri različita Garmina(110, 220 i 620). Manja odstupanja duljina, elevacije i tempa su potpuno očekivana. Plavom bojom u sredini je označena pauza laganog trčanja od 400 m.
| Ivan | ||||
| Udaljenost | Uvec. Elev. | Sma. Elev. | Prosj. tempo | Prosj. puls |
| 1 | -- | 17 | 4:20 | 141 |
| 1 | 12 | -- | 4:20 | 154 |
| 1 | 13 | 15 | 4:11 | 156 |
| 1 | 9 | 6 | 4:21 | 154 |
| 0,46 | -- | -- | 4:14 | 156 |
| 0,41 | -- | 15 | 5:45 | 139 |
| 1 | 7 | 7 | 4:10 | 151 |
| 1 | 30 | 9 | 4:25 | 153 |
| 1 | 10 | 18 | 4:16 | 156 |
| 1 | -- | 5 | 4:02 | 156 |
| 0,84 | 7 | 6 | 4:23 | 155 |
| 9,71 | 88 | 98 | 04:16 | 153 |
| Igor | ||||
| Udaljenost | Uvec. Elev. | Sma. Elev. | Prosj. tempo | Prosj. puls |
| 1 | -- | 12 | 4:20 | 135 |
| 1 | 13 | -- | 4:21 | 151 |
| 1 | 11 | 9 | 4:11 | 157 |
| 1 | 7 | 7 | 4:22 | 158 |
| 0,47 | -- | -- | 4:11 | 162 |
| 0,4 | -- | 14 | 5:47 | 144 |
| 1 | 3 | -- | 4:10 | 156 |
| 1 | 16 | -- | 4:28 | 161 |
| 1 | 12 | 19 | 4:17 | 165 |
| 1 | 3 | 7 | 4:09 | 166 |
| 0,81 | 3 | 6 | 4:25 | 170 |
| 9,68 | 68 | 74 | 04:17 | 157 |
| Dražen | ||||
| Udaljenost | Uvec. Elev. | Sma. Elev. | Prosj. tempo | Prosj. puls |
| 1 | -- | 19 | 4:20 | 130 |
| 1 | 13 | -- | 4:20 | 151 |
| 1 | 13 | 6 | 4:10 | 158 |
| 1 | 6 | 2 | 4:21 | 158 |
| 0,52 | -- | -- | 4:16 | 161 |
| 0,36 | -- | 15 | 5:50 | 142 |
| 1 | 6 | -- | 4:11 | 154 |
| 1 | 16 | -- | 4:28 | 160 |
| 1 | 12 | 20 | 4:17 | 165 |
| 1 | 4 | 7 | 4:05 | 164 |
| 0,83 | 5 | 6 | 4:25 | 165 |
| 9,71 | 75 | 75 | 04:17 | 157 |
Evo dobili ste malo uvida u to kako se mogu koristiti podatci dobiveni treningom za otkrivanje trenutne spremnosti i eventualnih nedostataka. Za to ipak treba imati uvid u još neke podatke koje nisam spominjao ali malo istraživanja, razumjevanja i matematike čine čuda.
Još ću da sprašim dva andola i sutra sam ko nov ... i sutra sam ko nov ... i sutr.....zzzzz
Nema komentara:
Objavi komentar