Raspali tempo

  Saša ima da se načudi jer evo nije da sam mrtav već pišem sve u "šešnajest" bi rekli mi istrijani(nema veze što formalno nisam). Trčim isto tako(sve u šešnajest) iako puno toga na mom bolidu nije još naštimano ali do velike nagrade ... Ljubljane će valjda biti. Ipak sam ovaj tjedan zbog X-ice u subotu odabrao samo tempo trčanje i jučer sam odradio prvo sa mojom "Running Dida" ekipom. U subotu ima da prašim da će sve "balinjere"(kuglice iz ležaja) da mi poispadaju i jedino me brine taj jebeni prolazak kroz tunel ili kako ga "fanci" zovu "Zero Strasse". Ako se tamo uljeće odmah nakon starta naj.. sam ko žuti. Ja uvijek startam iza i treba mi pun kufer da se bolid zagrije. Trka je navodno već zatvorena zbog više od 450 prijavljenih i ja ne znam koja mona se sjetila da sad svu tu raju treba utisnuti kroz tunel. Biti će to ko guranje mljevenog trkačkog mesa u svinjsko crijevo ili ti izrada trkačke kobasice. Odlučio sam da se ne sekiram zbog toga jer ionako samo testiram formu za Ljubuški, a za to je dovoljno da mogu trčati malo brže od 4:08/km na deset kilometara.

       Tunel kroz koji treba da prođem i to dvaput ... koji kua, jesmo li trkači ili rudari
 
Jučer smo išli 5 km + 5 km u prosjeku za 4:16/km sa 400 m pauze laganog trčanja(5:30-5:40/km). Malo sam se duže zagrijavao jer sam ranije stigao, pa sam kružio po premanturskom igralištu dok ostatak ekipe nije došao na "randevu". Već sam napravio skoro 4 km ali mi je prijalo jer je puhala neugodna i jaka bura pa mi je trebalo više vremena da se zagrijem. Jedini malo izazovniji dio mi je bio zadnji kilometar i uzbrdica prema raskršću za Vidikovac sa burom ravno u prsa koja je zaustavljala dah. Ostalo je bilo sve prelagano, možda zbog društva ili ... Na kraju mi je još Igor dobacio finišersku bocu Malvazije sa Istrian Wine Run-a i poručio kako mi to šalje Dubravka koja je eto usprkos mom protivljenju dva mjeseca nakon poroda blizanaca otrčala vinski polumaraton. Misli da ću joj kao trener zbog toga progledati kroz prste... još sam ljut ... dobro, još sam zabrinut. Tako sam zadnji kilometar i pol do kuće istrčavao sa bocom vina uz podozrive poglede prolaznika ... j..ga netko nosi vodu kad trči, a netko ... vidi budale, bogami i vino.
Noge su mi bile usprkos težini boce i opasnosti od skolioze super lagane, a puls se odmah “strmopizdio” ispod 120 što je nadam se dobar znak.
Trčao sam ja već tempo istim putem prije prvog(i posljednjeg) maratona i to krajem devetog mjeseca. Za istu dionicu, sličnu temperaturu, bez vjetra, uz isti prosječni puls od 153,  trčao sam 4:27/km. Čak je tada dionica bila kraća za skoro kilometar i pol jer sam prije usporio. Prošle godine prije Rovinjskog polumaratona sam trčao samo jednu dionicu od 5 km za 4:15/km na istoj ruti kao onih drugih 5 km, a tada je puls bio 157. Prije Crikvenice sam trčao dva puta tempo po 5 i 6 km za 4:14/km ali tada uz puls 159. Sve kaže da u subotu trebam krenuti sa bar 4:08/km i poslje prvih pet šest kilometra spustiti to na oko 4:02-4:04. Ako treba nešto da otpadne bolje da otpadne sad, možda se do Ljubljane još može i popraviti.