srijeda, 29. ožujka 2017.

"Vrhunčić" ili "Vršič"(slo.)

  Nekako sam se dogurao i do još jednog vrhunca prije maratona. Ali na vrhuncu se najlakše okliznuti i pad je najveći. Zato sam vrlo nervozan. To mi je treći maraton i ni ovaj put nije baš sve prošlo glatko. J..š treću sreću. Zapravo ovo je najgora priprema koju sam imao. Srećom u odnosu na prvi i drugi ipak sam krenuo u pripreme sa boljom formom ali sam imao dva prekida i to jedan dosta nezgodan od puna tri tjedna baš pred kraj. Ukupno sam prešao nešto manje kilometara nego u zadnjim pripremama ali malo više nego prvi put. Dužina sam trčao isto tako manje nego zadnji put ali opet više nego prvi put. Zanimljiva podudarnost je da sam sva tri puta imao "defekt" pred kraj priprema. 
Dijagram kilometraže(Volumena) lijepo ilustrira kako je to išlo. 

Plava krivulja je 2014 godina. Upala pokosnice 9 tjedana do utrke nakon prevelikog dizanja kilometraže i utrke u Mutvoranu. Crvena je 2016 godina prvo manji pad prije pulske X-ice i onda rupturica(manja) na kvadricepsu tjedan nakon utrke(6 tjedana prije maratona). Treba odmarati nakon utke i to je amen.
Žuta je zadnja priprema. Prvi manji pad je bilo smanjenje volumena tjedan prije utrke zimske lige. Drugi veći je viroza, a treći je prvo zbog Londona pa zatim rupturica u listu 3 tjedna. 
    
Kad sad gledam da sam prvi maraton trčao samo 3 minute sporije od drugog ne izgleda mi realno jer u pripremama za taj drugi sam imamo bitno bolje i kvalitetnije treninge. Koje je onda opravdanje? Ostario sam dvije godine. Izgubio sam skoro cijelu godinu treninga(11 mjeseci) ... recimo da je to uvjerljiva isprika. Što mi to uopće znači? Tješim se jer nisam dovoljno dobar, samo zašto? Sad opet imam ispriku jer sam još malo stariji i imao sam dva prekida u pripremama. Prvi je uslijedio nakon utrke zimske lige u Medulinu. Taman sam uletio u formu kad sam na svadbi od mog nećaka zaradio neku virozu. Netko dobije na lutriji, a ja ... Ne znam nikoga tko je bio na toj svadbi da nije gadno odležao. Uostalom to je sve bilo oko Božića i Nove godine kad se dodatno razbiješ na koje kakvim feštama. No preživio sam i krenuo dalje. Onda sam se pokliznuo nakon povratka iz Londona jer sam taj tjedan probao nadoknaditi gubitak kilometraže i općenito težih treninga.
Dva takva su me došla "glave", zapravo noge. To je bilo bolno, tri tjedna je puno kad je pri kraju. 

Još imam ovaj tjedan mogućnost da pojačam i povećam volumen. Sve što budem radio poslije toga neće se osjetiti na ovom maratonu već kasnije, a samo bi moglo generirati dodatni umor. Prošli tjedan sam već pretjerano skočio sa 45 na 65 kilometara ali 89 iz prvih priprema ili 82 iz drugih neću sigurno dostići jer bi nešto moglo stradati. Završiti ću pripreme mizernim "vrhunčićem" od 75 km. Biti će dobro ako bude i toliko. Za to moram odraditi još jednu dužinu i još nešto što nisam na čistu dali da trčim ili ne.
Zadnji put sam u istom tjednu trčao maratonski tempo od 12 km u tempu 4:25/km i prosječni puls(tempa 152). Sa zagrijavanjem i hlađenjem je to bilo 17 km. Zatim Frank's Killer tempo(10 km) sa 400 m u tempu 3:50/km(1:32) i 400 m u tempu maratona 4:25/km(1:46) i tako 25 krugova odnono 10 km! Još sam trčao i dužinu 32 km sa progresivnim završetkom u prosječnom tempu 4:43/km. Od polovine sam trčao brže od 4:30, a zadnja tri kilometra 4:04/km.
Sad sam otvorio tjedan sa 10 km tempa 4:20/km, a razmišljam dali uopće da trčim Frank-a, a dužinu ću ići najvjerojatnije lagano. U svakom slučaju sporije od 4:43/km. Možda malo zapaprim na kraju ako sve bude ok. Nisam previše optimističan nakon jučerašnjeg treninga. Sve je bilo gotovo isto kao prošle godine prije Ljubljane. Čak je i temperatura bila identična 16,1 C! Trčao sam u društvu sa Draženom kao i tada. Opet sam imao problema da ga obuzdavam i stalno smo bili brži od plana. Još sam potpuno bez razloga ubrzao zadnja dva kilometra kad sam ostao sam. Kad gledam prošli tjedan ne mogu biti nezadovoljan. Tada sam 6 km trčao za 4:30/km uz isti prosječni puls i pri istoj temperaturi. To je dobrih 10 sekundi brže po kilometru, a da ne govorim kako je dosta dulje. Ipak je puls još uvijek nešto viši nego pri trčanju prije Ljubljane. Još nekoliko tjedana i sve bi možda došlo na svoje i možda se već sljedeći tjedan još malo popravim. Dilema koji tempo da odaberem na utrci će još neko vrijeme ostati ali siguran sam da to neće biti 4:30/km već malo sporije. Koliko, to još trebam ustanoviti. Samo da se popnem na taj "Vršič"(granični prijelaz ako se sjećate), kao nekada moja "buba"(u drugoj brzini) pa ćemo onda lakše nizbrdo.

Nema komentara:

Objavi komentar