Dilema

 Treći trening nakon pauze i već totalno u nedoumici(dilemi). Dobro da nisam ko Mujo u trilemi. Što i kako trčati. Ako još nastavim polako i kratko nema šanse da se vratim na nešto što bi moglo biti kakva takva forma za maraton. Nekako mi se ne sviđa ideja da se opustim pa trčim sa nekim tko se muči trčati četri sata ali tako ne rizikujem ništa kako bi se sačuvao za nastavak ove godine. Prema onom što sam jučer trčao procijenio sam da sam gotovo pola minute po kilometru sporiji nego na maratonu u Ljubljani. Znači oko 20 minuta minimalno, a to je još uvijek za oko 3:30. Kako će se moje noge i tabani osjećati to ne znam. Od početka veljače(04.02) nisam trčao dužinu osim onih 21,5 km u Stockwood parku tjedan poslje toga. Vjerojatno ću nabiti žuljeve kao na mojoj prvoj utrci polumaratona koju sam trčao bez mnogo treninga i dužina većih od 12 km. Isto se desilo na 25,5 km "Wingsa" u Zadru, nakon 11 mjeseci pauze sa samo 4 tjedna priprema bez dužine iznad 10 km. Noge omekšaju i nema te obuće ili čarapa koje će to spriječiti. Do jučer sam za...o mog prijatelja Ljubu kako maraton brži od 3:30 stoji samo kao nemoguća misija u njegovoj glavi i eto on je u Trevizu dokazao kako sam bio u pravu. E sad kako da nađem način da i meni to bude samo neko ograničenje u glavi? Probao sam jučer trčati malo mog maratonskog tempa jedno 6 kilometara u dvije dionice po tri kilometra sa 500 m laganog trčanja između. Čim sam krenuo već mi je bilo jasno da nešto nije u redu ili moja forma i dalje nezaustavljivo pada bez obzira što trčim već treći put od nedjelje. U nedjelju mi je po šumi i uzbrdicama za 6 kilometara u tempu 5:16/km prosječni puls bio 138. Dva dana poslije toga na ravnom stadionu za onih 9,5 km u tempu 5:22/km je bio 140, a jučer već na zagrijavanju nakon 2 km u tempu 5:21/km skočio na 144! Inače na zadnjem MAF(Maxsimum Aerobic Function) testu koji sam radio prije početka trčanja intervala u pripremama za Ljubljanu sam imao tempo 4:54/km pri pulsu od 138(5 km test, temperatura 19 C).
Nisam se loše osjećao dok sam trčao i potpuno mi je nejasno zašto toliki puls? Osim ako djelomično nije zbog toga što sam opet pretjerao sa majicama i gegama(duple) kako bi malo ublažio krutost i bolove u preponi. I to mi je totalno nejasno. Zašto se sad vraća ta bol kad tako malo trčim. No valjda se sve treba ponovo prilagođavati, pa tako i te moje oštećene tetive. Malo sam se dvoumio dali da nastavim polako čak i usporim na 6 minuta po kilometru ali sam ipak bio previše znatiželjan. Rekao sam sebi: probaj pa .... Jedan je probao pa se usrao. Namjerno nisam gledao tempo niti ga pokušavao kontrolirati već sam gledao da mi puls ne ide jako gore. Čim sam krenuo trčati brže on je skočio u neko drugo kvantno stanje i više nije htio ni naprijed ni nazad. Uzbrdo, nizbrdo, sporije, brže samo je malo kolebao. Pošto to nisu bile neke uzbrdice bio je stalno oko 160 ili malo iznad osim u prvom kilometru i u onih 500 m pauze! Prosjek tih 6 km je bio 4:34/km ali drugi dio nazad nakon pauze od 500 m laganog trčanja sam bio malo brži(4:28/km prema 4:38/km) uz isti puls. Zato sam sad u dilemi. Očito je da sam najviše izgubio u onom što se ponekad naziva metabolička adaptacija, a odnosi se na mehanizme i procese koji utječu na brzinu trčanja na granici porasta laktata. Sigurno sam malo izgubio i na aerobnoj adaptaciji(mitohondiji i sve oko toga). To sad ne mogu vratiti do maratona ni pod razno jer treba bar 6 tjedana za neki veći napredak. Zato moram malo trčati tempa i to po metodi "FFTF"(Fade from the Front). Samo da ne ispadne po engleski: Fuck... Fuck...The ...Fuck! Tako sad trenira moj prijatelj Rudiša kojeg je par dana prije moje ozljede pokosila neka boleština. On je još onako iz postelje otrčao Split polumaraton deset minuta sporije nego inače, a sad trči samo jednom tjedno i to tempo jer nije ni zašto drugo. Odnosno nema vremena za lagano, a dužinu ne može izgurati. Vidjet ćemo kako će to kockanje ispasti i meni i njemu. On će znati već sutra u Zagrebu, a ja imam još malo vremena. Ako vidim da nebu išlo brže od 3:30 naći ću nekoga da se zabavljam tih četiri sata i odradim to kao jako laganu dužinu. Poslije mogu na neki za..i maraton ili polumaraton kad malo zagrije ili ću možda u šestom mjesecu zaružiti na neku brdsku utrku.