Političari

  Kažu da mudrost dolazi sa godinama ali meni se čini da je to samo još jedan od mitova od kojih se sastoji gotovo cijela naša spoznaja svijeta. Neki to zovu teorijom koja je dovoljno dobra da objasni nešto dok je ne zamjeni neka druga. Nije šija nego vrat. Zapeo sam u svom trkačkom životu i sve se okrenulo ka nekim drugim temama pa sam ovih dana nakon duljeg odsustva primjetio jednu stvar koja nema veze sa trčanjem. Kad trčim valjda ne primjećujem ništa drugo. Tako kaže moja žena. 
Ne znam kako je vama ali meni uvijek prija kad odem negdje vani na više dana. Nema teve sa koje se krevelje oni lažovi koje zovemo političari. Znam da sve te "divne" zemlje u koje zbog ovog ili onog razloga odlazimo imaju svoje političare ali nekako mi oni ne smetaju. Nisu moja briga, iako ima i većih pi..a nego ovih domaćih.
Dokaz da je tome tako je da svi imaju iste ili slične viceve o njima. To nije samo slučajnost koju je izazvala neka falinka u univerzumu. Cijeli život sam pokušavao biti malo manje uvučen u to ali to je teško ako ste "društveni" tip. Uvijek mi zavuku i dok se obrnem već sam negdje izložen politici. Tako su mi u zadnje vrijeme uvalili da budem predstavnik stanara zgrade u kojoj gotovo nitko ne živi za stalno ali zato su problemi stalni. Zatim je tu moj klub sa svojim trzavicama i morem problema u kojem ja uopće ne plivam baš najbolje. Svaki moj angažman u bilo kakvoj politici je do sada završavao raskidom veza sa tim skupinama ljudi i bojim se da se to opet ne dogodi. Bar ne sa trkačima jer mnogi su mi prirasli srcu.
Ja se jednostavno ne znam odmaknuti, bar ne na vrijeme. Na razmišljanje o politici me potaknuo vic koji sam čuo na večeri, opet u Imoli, zadnji dan mog boravka u Italiji. Sjedili smo u nekom restoranu koji uopće nije izgledao tako jer svirala glasna muzika i bio je pun mladih ljudi. Izgledao kao neko staro skladište sa jako visokim zakrivljenim stropom, a na polovini tog ogromnog prostora podignuta je nekakva galerija gdje su tik ispod stropa bile stolice i stolovi. Tako se restoran i zove "Galeria No. 8". 
Bilo nas je po običaju dosta na večeri ali zapravo je većina bila odsutna i gubila se negdje po ekranima svojih i-phona koji su sablasno osvjetljavali njihova odsutna lica. Povremeno su si dodavali mobitele i razmjenjivali pogled na nekakve video uradke bez suvislog razgovora o sadržaju. Većina su bili naši prodavači koji su došli na tečaj za naše klijente. Sa mnom u društvu je srećom bila ekipa naših klijenata iz Kalabrije koju je više zanimalo vino i klopa pa je uskoro razgovor među nama postao vrlo intenzivan. Naravno radilo se puno rukama jer j... tko njih uopće razumije. Na momente ti se čini da su neki česi koji pokušavaju govoriti talijanski, a na momente bi se zakleo da govore portugalski. Ipak uz malo ponavljanja sve smo se kužili. Ujutro sam očekivao upalu mišića ruku i radovao se prilici da bar malo vježbam. Klopa je bila izvrsna, a oni su to još naglašavali stalnim mumljanjem "mmmm... ma che buono". Čak je i šef izgleda bio jako zadovoljan sa našim dijelom stola i stalno se vrzmao oko nas. Naši tanjuri su na kraju svakog slijeda bili kao polirani, a bogami "kalabreži" su imali i priličan cug. U pauzi između jela umjesto blejanja u ekran jedan od njih je ispričao i jedan vic o političarima koji ide otprilike ovako:
       
Umro jedan političar i završio kod Svetog Petra. Ovaj mu reče: “znaš nisi baš bio jako loš pa možeš da biraš hoćeš li u raj ili pakao. Ako si neodlučan možeš prvo malo zaviriti pa se onda odluči”. Čova pomisli u sebi, ma idem prvo zaviriti u pakao tamo je sigurno sva moja ekipa. Uđe unutra, kad tamo: prekrasan dan, ekipa onih najgorih političara leži uz bazene sa komadima, cugaju ili igraju golf. Svi ga pozdravljaju: “di si kompa, dođi ovdje je super...”. Prije nego što se vratio kod Svetog Petra ipak je išao zaviriti i u raj. Unutra je bilo sve prekrasno i besprijekorno ali njemu je izgledalo malo dosadno gledati čedno odjevene ljepotice kako sviraju harfe. J..eš harfe ja se odlučio. Tako on kaže Svetom Petru: "Idem ja ipak ka svojima u pakao". Petar mu odgovori, ok i uvede ga u pakao. Kad tamo, sve drugačije. Vruće kao u talionici, sva zemlja spaljena, prepuna smeća i koječega, a njegova ekipa na raznim spravama za mučenje. Koji kua? Pita on vraga koji ga je primio. Jučer nije bilo tako, otkuda sad … E j..ga prika, jučer je bila predizborna kampanja, a ti si odabrao nas! 

Iako ima više varijacija na ovaj vic kao ona ..."što si ti mislio, imamo i mi televiziju(državnu)" ipak je način na koji je ispričan ili možda atmosfera to večer učinila da mi nikako ne izlazi iz glave. Fakat je tako. Uvijek nasjednemo na isto, zaboravimo pa onda idemo po još. Možda je mrzimo ali sav naš život je j...  politika što znači da smo i mi ...