Krstarenje

  Ne znam dali je to prikladan izraz ali krstarenje se uvijek povezuje sa nekim lagodnim životom na velikom brodu gdje se cijeli dan lagano brčkaš u bazenu, ispijaš koktele ili igraš golf kao moj "prijatelj"(škot), a loptice padaju u more. Boli te on stvar jer je "all inclusive", jedeš i piješ kliko hoćeš. Doduše to vjerovatno masno platiš. Znam da moj zet stalno kritizira svog starog(mog "prijatelja", škota) kako troši njegovo nasljeđe ... eh ta djeca ne daju ti da uživaš niti kad si u penziji. Ja sam dva puta bio na "krstarenju". Jednom je trajalo 5-6 sati koliko je trebalo da već pomalo nacugana ekipa sa posla otpravi veliki jedrenjak("dvokrstaš") sa Bunarine vani i napravi jedan krug u blizini. Najveći problem nas je bilo iskrcati(kao ruse), a jedini čovjek koji je apstinirao(naš šef) je na kraju završio u moru pri pokušaju da se ukrca u malu brodicu za ukrcaj. Svi su prognozirali da ćemo u moru završiti ja i moj prijatelj Renato jer smo obučeni u ženske "šlafroke" na palubi zabavljali pijanu ekipu dok nam je pored glava stalno prelijetao bum od jedra. Bio je studeni i to je jedno od najboljih "kruzenja" koje sam doživio. Drugo je bilo na još jednom velikom jedrenjaku pokojnog Bobe. Tada smo bili sa djecom i familijama, ozbiljni ko ... moš misliti. Čak smo prenoćili u lučici na Unijama u uzaludnom pokušaju da tamo večeramo ribu u restoranu. Jedino što smo dobili su bili svinjski kotleti na žaru ali su bili bogovski. Ja i danas tvrdim da je najbolja riba, svinja. U zoru smo se ja i moj tada još maloljetni nećak Emil iskrali sa gumenjakom ispod onih litica što se lijepo vide iz Ližnjana kad ih obasja sunce. Tad sam se dosta aktivno bavio podvodnim ribolovom i odlučio da demantiram konobara kako nema ribe. Visoka litica je zaklanjala sunce i dolje je bio mrkli mrak. Napravio sam prvo par manjih zarona da se prilagodim i vidim dali se što mrda malo dublje. Nije mi bilo ugodno jer u gumenjaku je bio klinac od 10-11 godina, a dno nije bilo još na vidiku niti kad sam se spustio na 15 m. Znam da imam 25 m konopa do balona pa sam odlučio poći do tamo da vidim hoću li što naći u kakvoj pukotini na toj vertikali. Pustio sam se lagano i počeo tonuti dok nije cimnulo uže na mom pasu. Kad sam pogledao prema gumenjaku dupe mi se stisnulo. Emil je nešto mlatarao rukama i gledao prema meni sa maskom nagnut preko ruba gumenjaka. Meni se činilo da je udaljen sto, a ne dvadeset pet metara. Baš kad sam pomislio: o "šit", treba i izroniti, možda imam previše olova, dali da otkačim pojas i tako malo olakšam izron ugledam hobotnicu. Odmah sam sve zaboravio i krenuo u boj za ručak. Dobro je da sam je isprve prasnuo među oči i dok je bila šokirana izvukao iz rupe jer dok sam uspio doći gore prevukla se preko puške i moje ruke te počela petljati po mojoj maski. Duša mi je bila u nosu, moj nećak je plakao ko kišna godina jer je pomislio kako sam nestao negdje u dubini, a hobotnica se nije dala dok je nisam još par puta uboo sa nožem. Kasnije su u lov pošli kunjado i njegov stariji sin te napravili dar mar u podmorju za samo sat vremena. Taj dan smo napravili brudet sa kojim si mogao nahraniti bar dvadeset, trideset izjelica, a nas je na brodu bilo samo desetak. To je meni "kruzenje" kad moraš da uloviš ručak je..š sve ostalo. Ostalo je dosadno.
U mom trkačkom žargonu "kruzenje" dolazi od izraza ili vrste treninga koji je uvelike promovirao trener Jack Daniels. Tu vrstu treninga on naziva "Cruise intervali". Neki pogrešno misle da se trebaju raditi na kružnoj(kruženje) stazi ali to nije baš nužno. Ipak kružna staza olakšava i zato obično trčim na stazi. Sličan trening koriste i kros trkači kad koriste valovitu stazu, pa se tada taj trening zove "Roler coaster". Pogodite zašto? U oba slučaja intenzitet trčanja se mijenja u ciklusima. Međutim poanta je u tome da pri tom treningu nema prevelikog napora, a ipak se postiže vremenski adekvatan period trčanja u intenzivnom tempu. U "Oxford-skom" riječniku se riječ "cruise" spominje kao kretanje negdje, bez žurbe na ležeran(bezbrižan) način: "to go or move along, especially in an unhurried or unconcerned fashion".
Obzirom da nisam baš u najboljoj formi, pa mi trčanje već i tempom od 4:30/km kao prije neki dan predstavlja granično srčano opterećenje za LT(lactate treshold) zonu, odlučio sam se za ovaj trening. Umjesto u komadu trčati ću u komadićima više puta uz nešto sporije trčanje između. Kao što trener Jack Daniels vrlo jednostavno objašnjava, vrijeme provedeno u određenom režimu je ono što se računa. 
Na kraju da rezimiram, trčanje 5 ili 6 km u komadu sa prosječnim pulsom od 158(max 168) u tempu 4:30/km nikako nije bolje od trčanja 5 ili 6 km u dionicama tempom 4:12/km uz prosječni puls od 155(max 159). 

                                                               Jučerašnji trening "Cruise intervala"

Ako laže koza ne lažu rogovi! Jutros nema traga umoru i mogu ako treba imati opet jaki trening.
Istina još sam desetak sekunda po kilometru sporiji jer u januaru sam isti trening trčao 4:01/km u puls 156. Dobro, bilo je malo hladnije ali sam bio više obučen ... uostalom nema veze važno je da sam izgleda spreman za dužinu u subotu.  Jedva čekam ali svi su me odkantali i idu u nedjelju ... tužan i sam ...