Ja sam dobro ali ...

  Ponekad se moramo zadovoljiti sa činjenicama da nam je dobro kad nije gore. To je uglavnom slučaj u onom dijelu života kad primjećujemo da "karić"(na balinjere) sve više ubrzava, a kočnice hm ... toga se nismo sjetili. Koliko sam puta u djetinjstvu zaboravio da nisam ponio cipele, a "frenivati"(kočiti) sa bosim nogama je bilo poprilično j...oj. Za modernu djecu koja ne znaju što je to karić na balinjere ću reći da je to bila preteča "skejta" na tri kotača od kugličnih ležajeva. Od tuda u nazivu "balinjere" ili talijanski palline(kuglice) koje smo pogrešno mi puležani zvali baline. Moj "karić"(i to je od talijanskog carro = vagon) sad već pomalo ubrzava, a prema onim "lijepim" krivuljama koje opisuju pad sposobnosti trkača sa godinama samo što nisam ušao u fazu kad linearni pad zamjenjuje sve veća strmina koja prelazi u gotovo slobodan pad. Tada više nema padobrana koji će te zaustaviti. To je moj prijatelj Bepo opisao kao iznenadno usporavanje. Sa 67 godina je trčao polumaraton 1:33 godinu kasnije oko 1:40, a nakon 70 kad je jednom pao ispod 1:50 nikad se više nije vratio. 

Zbog toga sam se zadovoljio činjenicom da sam jutros uobičajeno ukočen i za "divno čudo" sve što sam stekao je još tu uz malo novih dodataka ali list me ne boli ništa više nego dan prije. Zapravo biti ću optimističan i reći: ne boli me uopće. Ohrabren tom činjenicom zamalo sam htio već ujutro trčanjem na posao da potvrdim tu teoriju kako je sve prošlo ok ali sam ipak odlučio da hodam. Sigurno je sigurno. 

Kod hodanja je sve za pet. Još uvijek malo bocka iritirani išijas od jučerašnjih nešto više od 4 sata vožnje ali to nije ništa novo. Malo sam se zanio zbog pogleda na potpuno rascvjetane krošnje voćaka jer mi se čini da je do jučer još sve bilo u onim minusima. Zato nisam obraćao pažnju na vrijeme. Uostalom već napamet znam mjesto kad će mi Garmin zabipati kilometar pa sam se iznenadio kad sam vidio neku čudnu cifru na drugom kilometru. Ja prešao dva, a on kaže jedan i to nešto presporo.

Ja se znojim, a on kaže jok, vučeš se ko puž. 

         Po Garminu sad sjedim negdje nasred uvale između hotela Histrije i Pješčane uvale

 

I on valjda ima loš dan ili "pms" ako je ... ili se jednostavno digao na krivu nogu. Možda je uhvatio neki satelitski program sa pornićima pa se sav jadan pogubio. Ispada da sam krenuo negdje oko hotela "Splendid" pa preko brda pravo na Bunarinu. Onda sam malo plivao preko uvale u Tehnomontovu marinu, pa opet preko brda u pješčanu gdje sam malo vrludao do moje firme. Nije puno pogriješio samo 2,24 km, umjesto otprilike 3,7 km. 

                           Uobičajena ruta od moje kuće do posla

 

Lako što je fulao početak ali nakon skoro pola sata hodanja on još uvjek nije došao k sebi. Pa ti vjeruj Garminu ili bilo kojoj tehnologiji.