I'm in the mood for run

  Kad već ovih dana živim u ritmu bluesa i na FB mi se pripisuju neki tekstovi na engleskom jeziku ajde da malo nastavim sa tim. Ionako sam razmišljao kako bi mogao početi pisati blog i na engleskom. Jednom je jedna prijateljica moje kćerke koja je udata za engleza rekla kako moje blogove čita redovno i prevodi svom mužu. Nisam siguran kako bi to izgledalo? Tarzan engleski? Jedno je pisanje onih tehničkih studija i analiza što već godinama radim ali ovo je nešto sasvim drugačije. Ja se ne znam dobro izraziti niti na onih nekoliko materinjih jezika koje poznajem. Da ne spominjem gramatiku ... sjedni, evo ti "kec". 
Moja kćerka profesorica hrvatskog, a sad još i engleskog jedva čeka da me razčereči čim napišem nešto onako, "jerbo" mi se tako "oće". Po tom pitanju je čak gora i od mog kolege iz kluba ... neću da mu spominjem ime ali jest picajzla na kvadrat. Zbog tog "jerbo" sam imao cijelo polugodište topa iz hrvatsko-srpskog jezika. Na kraju pošto nisam popuštao i još uveo pisanje bez znakova kontrapunkcije, velikih slova i slične vragolije moja je tadašnja profesorica digla ruke od mene i prihvatila to kao slobodnu umjetničku formu. Ipak sam za kaznu morao pročitati Zastave(Krležine kruh te j...) i napisati esej. 
Nije to očekivala ali ja sam je iznenadio i stvarno pročitao Zastave. Dobro da navodno nisu završene, koliko bi to inače potrajalo? Poslje me vodila po školi od razreda do razreda kao mečku na vašaru da čitam taj esej. Vidite ovako ja zabluzim i kad trčim. Glava mi ode bog te pita kuda, a noge rade što već noge rade bez obzira sviđa li se to meni ili ne.
U nedjelju ujutro mi je glava opet bila u balunu jer sam u subotu ponovo zaružio kod frenda na rođendanu. Ja bar nisam morao ujutro trčati Zagrebački polumaraton ili "Pazinčicu" kao moji prijatelji i Oli koja je zbrisala prije nego što joj je "cabernet" mogao doći glave. U mislima sam bio sa njima, a nogama sam grabio po korjenju, kamenju i busenju Drenovice. Baš sam bio napaljen. Ne "horny", više "in the mood". I kako su minute curile sa Garmina tako je svaki krug bio malo brži. Startao sam uz blues, a finio u maniri "rock enroll-a". Kako je to čudna koincidencija baš danas kad je umro Chuck Berry. Kad bi muzički opisao završnicu tog trčanja bilo bi baš kao "Johnny B. Goode".
Naravno da nisam uspio bitno usporiti iako sam čvrsto odlučio da hoću ali srce mi je došlo na mjesto i ne znam kome ili čemu trebam zahvaliti na tome. Sad je to već samo "mala" razlika u odnosu na trčanje u prosincu prije Istarske zimske lige u Medulinu kad sam rasturao. Nadam se da sam u pravu. Možda i ja uletim brzo u formu kao "Rudiša". U Splitu polumaraton pod antibioticima 1:38, a danas u Zagrebu 1:26. Zapravo su svi u Zagrebu trčali nešto jako dobro. Mali Dani, osobni i ispod 1:20 kao što je priželjkivao i prvi od juniora, Ljubo se popeo na postolje tik pored Drage Paripovića. Vrijeme od Drage djeluje malo nestvarno obzirom da je samo pet godina mlađi od mene. Drago, daj posudi malo brzine vratiti ću je u dobrom stanju. Slaven je disciplinirano otrčao test utrku prije maratona sa rezervon za 1:22, a jedino je moj trkački partner kiksao ali ipak na kraju završio utrku. Vidim da ću morati opet češće trenirati sa njime. Jedva čekam ...