srijeda, 22. ožujka 2017.

Krivulje i krivine

  Svi trkači bi trebali biti biti upoznati sa krivuljom koja prikazuje proces adaptacije na stres izazvan treningom. Osnovni model koji je općenito važeći za sve treninge i procese adaptacije je nastao iz "General Adaptation Syndrome"(Sindrom opće adaptacije) koju je opisao Hans Selye davne 1936. godine i kasnije nadopunio 1956. godine. U većini literature on se još naziva "super kompenzacijski ciklus"("supercompensation cycle"). 

                               Slika 1a  Super kompenzacijski ciklus

                                          Slika 1b Optimalno vrijeme oporavka 
                                         
Ako je stimulans(stres) u treningu pravilno odabran i period oporavka optimalan, porast sposobnosti trkača će biti sličan onom na slici 1b.
Kroz dulji peiod to bi izgledalo kao na slici 2(preuzeto iz knjige Jack Daniels-a Running Formula). Ako je stimulans prevelik ili su periodi oporavka prekratki u određenom trenutku će doći do zamora koji obično vodi u ozljedu. Ako je premali ili je prevelik period oporavka, efekat treninga će biti mali ili ga uopće neće biti. 

                                             Slika 2  Prikaz promjene spremnosti sa promjenom stimulansa(stresa)

Jedna druga krivulja koju sam vidio u knjizi Tima Noakes-a "Lore of Running" opisuje gubitak forme kod prekida treniranja i ona zanimljivo u početku ima zrcalnu formu kao ona porasta. Znači da počinje padati polako, zatim ubrzava ali nakon nekog vremena ponovo usporava jer inače bi nam se nakon recimo mjesec dana toliko "strmopizdila"(uh ovaj izraz nisam dugo čuo ali ... nema veze) da bi jedva ustali iz kreveta ili čak i ne bi. Sad ja i još neki koji su bili "kur...vite" sreće pa zapeli u trkačkom prometu pokušavam neke krivine kako bi zaobišao tu krivulju ali "kurva"(na talijanskom curva = krivina) se neda. Pokušao sam vidjeti kako to funkcionira pa sam ponovio ono tempo trčanje od četvrtka. Samo sam izbacio pauzu od 500 m joginga i gledao da mi puls ne ode u svemir. Čak sam se obukao isto kao u četvrtak. Iste tenisice, duple gege(duge i kratke), dokoljenice, dupla majica, j..te dupli moron. Skuhao sam se jer je bilo preko 16 stupnjeva uz silnu vlagu i južinu. Ima nekih pomaka ali najviše kod zagrijavanja i hlađenja. Sad mi je puls dosta niži i brzo pada  ali tempo sam odradio samo za 5 sekundi po kilometru brže uz isti prosječni puls. Nešto je bio bolje "ispeglan" na uzbrdicama ali to je normalno jer sam ga pokušao održati ispod 160. Prošli put mi je odletio na zadnjoj uzbrdici i na 170.
Što sam očekivao? Da ću napredovati svaki tjedan 10 sekundi po kilometru i nakon tri tjedna vratiti se na formu prije ozljede. Ovako i ovih 5 sekundi nije tako loše ako uzmem u obzir da je bilo još toplije nego prije 5 dana. Kad bi bio realan za sljedećih 5 sekundi bi trebalo možda i dva tjedna. Sigurno je da nemam šanse popraviti formu toliko da bude bolja nego u Ljubljani. Najveći problem je što zapravo imam samo 2 tjedna jer bar dva tjedna moram ponovo smanjivati(tapering) volumen inače ću doći umoran na utrku. Neću stići povećati tjednu kilometražu na planirani vrhunac, neću trčati neke jako važne treninge, a dužine sam izgubio(bar 5). Mogu istrčati još jednu dužu laganu i jednu sa brzom završnicom. Zato ću pomaknuti taper na 2 umjesto 3 tjedna. Ubaciti ću kraću dužinu sa ubrzanjima("surges")
na kraju od 5x1000 m za ovaj vikend, sljedeći tjedan ću trčati dugu laganu dužinu i dva tjedna prije maratona dužinu "5-4-3-2-1". Što je, tu je sad više ne mogu hvatati krivine jer bi mogao završiti negdje gdje nisam želio.

Nema komentara:

Objavi komentar