Kad puše u tebe sa preko 40 km/h nije baš veselo koliko god marama staviš preko usta. Ipak jutros sam iznenadio sam sebe i obukao se kao za ekspediciju na antartik te otišao trčeći na posao. Računam idem lagano, neću se oznojiti, a biti će mi dovoljno toplo. Preko standardne zimske opreme obukao sam još jednu onako široku trenirku od mikrofibre sa donjim dijelom širokim kao čakšire(hlače za vas koji ne znate) koje nose moji banaćani ili slavonci. Krenem tako pored stadiona i kad sam izašao na premantursku kao da mi je neko vezao lastike za noge, a na njih objesio sto kila. Valjda sam se kretao kako i dolikuje raku, jedan naprijed, dva nazad. Ne znam kako sam uopće prošao raskrsnicu za Banjole. Fora je što to i nije bilo ful u prsa već dosta sa boka. Da sam imao dasku za surfanje mogao sam onako jedriti uz vjetar. Da se još malo zagrijem napravio sam i dva kruga po premanturskom igralištu. Danas su sve lokve bile zaleđene. Kad je Garmin zabipao treći kilometar pustio sam se zaobilaznicom prema Pješčanoj uvali niz vjetar. Trenerka mi se napuhala kao spinaker, a frekvencija koraka otišla u overspeed. Nikako da prikočim. Tamo na raskrsnici za Vidikovac pretrčavam ispred jednog automobila i mašem ko budala ..."tani tobus, tani tobus .." ali lik nije kužio da ja ne mogu da stanem. Nema ABS-a ili bacanja sidra, uostalom bio je pješački mamicu mu... Baš me ludo zanima koliko sam prašio taj kilometar. Onda je došla ona grda uzbrdica prije Pješčane ali vjetar u leđa je pomogao da dojedrim relativno brzo do posla. Koliko vidim prognozu vjetar još pojačava znači za nazad će biti zaobilaznicom uzbrdo i u vjetar. Nema šanse da za nazad obučem trenirku, radije ću se smrznuti. Trebao bi ići kupiti marendu ali mi se neda jer zebe za umrijeti. Danas trčanje i post. To nikako nije dobra kombinacija, ipak odoh po mortadelu brrr..
Nema komentara:
Objavi komentar