srijeda, 18. siječnja 2017.

Uzaludan napor

Već pomalo nestaje inspiracije. Ovi minusi na računima i u zraku su se udružili sa nekim općim osjećajem da ništa ne mogu postići pa sam odlučio da opet preskočim trčanje. Koja je svrha, treniram ali svakim danom je sve lošije. Jučer mi se u povratku sa posla činilo da nikad neću niti stići. Umjesto da odmah odem doma najkraćim putem i prekinem muku ja odlučio da si još malo natrljam soli na ranu. Krenuo sam iz Pješčane prema Verudeli i onda se pokušao vratiti kući uz vjetar. Kao da sam cijeli poluotok vukao za sobom. Ona marama preko usta se namočila pa sam disao kao asmatičar. Kad je skinem obrazi se zalede na buri. Kad je navučem gušim se. Puls mi je bio kao da sam trčao tempo, a na onoj uzbrdici izloženoj buri i preko 160. Danas mi je od jutra krenulo sve naopako i po raznim šalterima gdje rade ultra deprimirani nadrkani likovi, a nastavilo se na poslu sa debug-iranjem nekog software-a kojeg sam pisao prije više od 4 godine i sad se pojavila greška u nekakvoj priglupoj kombinaciji koju baš hoće neki kup(r)ac. Da ne spominjem kako je cijeli kod pisan u asembleru(koja mona još to radi). Nije mi uopće bilo do trčanja. Nisam raspoložen, ne shvatam kako svi pokazatelji govore da idem nizbrdo iako nikad iza mene nije bio ovako dug period relativno dobrog i redovnog treninga. Studeni i posebno prosinac sam završio sa gotovo rekordnom kilometražom od preko 260 km za razliku od godina prije(2014. i 2015.) kad sam uspjevao trčati jedva oko 80 km zbog raznih ozljeda. U prosincu sam istrčao jako dobro utrku zimske lige u Medulinu ali nakon toga kao da pomalo gubim zamah. Prosjek brzine mi pada, a pulsa raste. Sad sam na polovini siječnja i mogao bi do kraja završiti sa novim rekordom kilometraže za siječanj.
To bi zapravo mogao već zaključiti ovaj tjedan. Sa još jednom dužinom već ću biti daleko preko 135 km. Zapravo nedostaje samo 10 km i već sam i prešao rekord za siječanj. Kad sam 2015. godine u siječnju počeo trčati nakon ozljede koljena već u veljači(15.02) sam na utrci zimske lige u Tupljaku trčao 6 km za 23:11 ili 3:52/km, a da u prosincu nisam gotovo ni trčao. Koji onda kua sad ne štima. Zar ta hladnoća toliko djeluje ili je to posljedica one viroze oko nove godine. Problem mi se čini dublji jer svaki novi trening je još malo veće razočaranje. Možda sam i pre treniran ali što bi onda rekli oni što deru godišnje 4000-5000 km. Moja kilometraža je kamilica za ozbiljne trkače. Mnogo sam gori i od Murikamija, sad me stvarno sramota. 

Nema komentara:

Objavi komentar