Sjećanje 2

  Malo sam petljao sam sa sobom ... oću, neću, pa ipak otrčao dva lagana trčanja za redom ovaj vikend. Ništa mi nije gore ali nije baš niti puno bolje. Nema gluplje ozljede nego kad se ozlijediš tamo dolje u "gaćelandu". J..te nezgodno do jaja. Ne možeš otići na masažu jer kako da te masira ako je recimo muški kad se muda stalno pletu tamo di im nije mjesto. Ženske, ovisi ... neke su petljale nešto okolo kere ali neke ... njima baš ništa nije smetalo. Kad sam radio terapiju ultrazvukom to je bilo hmm .. svaki put su mrdale sondom kao da igraju lutriju skroz bez veze. Ej ti nova šaraj malo. Dok nije došla jedna robusna babuskara pa dreknula šta je ovo j..te, brij to kako da radim "uzv" u takvoj šumi. Sad me strah da će opet da me šišaju ko ovcu. Zato radim sve tj. ne radim ništa da ne završim opet tamo. Samo mi je već dosadno i to baš kad svi nešto negdje jure po koje kakvim jedi-pij utrkama. I onda još slažu tone fotki. Vidi me vamo, vidi tamo, ... selfi sa dvije žuje .. a di su ruke.
Danas općenito svi stalno nešto fotkaju kao da znaju kako će im sutra ili uskoro mozak prdnuti u fenjer, pa se više neće sjećati ničega. Zajeb je samo što neće ni kužiti što ili tko je to na fotkama. Zapravo već se većini dešava da ne znaju gdje su te fotke zaturili ili su im ostale u mobitelu koji je opal u klonju .. ups, ukraden ili jednostavno crko! Prije si imao jednu sliku iz nekog višegodišnjeg perioda i to ti je amen. Ona ti govori sve one priče naravno ako ih se još sjećaš.
Ja iz mladosti imam samo jednu jedinu sliku sa utrke. 

      Sika sa onim istim dresom što je usprkos silnih rupa ostao još u komadu

To je ako se ne varam bilo kros prvenstvo hrvatske za juniore. Trčalo se u autokampu Medulin. Nisam siguran kako sam uopće došao do te slike i tko je to slikao. Možda moj prijatelj Ploj jer on je bio jedini "fotograf" kojeg sam tada poznavao. Na slici imam "trkačke" gaće prerađene od crnih gaća za "fizički odgoj" na kojima sam oparao bočni rub do kukova tako da mogu slobodno mahati nožicama. Sad se to stručno kaže da mogu napraviti punu fleksiju i ekstenziju kuka! J...ga sad mi toliki razrez više ne rabi. Kuk je blokiran totalka. Lik malo iza je jedan "Fiuman" ali ime ... ubi me. Ostalo mi je u još sjećanju da sam malo prije cilja još bio drugi kad sam stao i skinuo sprintericu koja mi je potpuno pukla pa me stigao jedan trkač, a ja sam došao treći. Kirin je bio ljut i ... na pasja kola, a i ja boga mi.
Kako nemam nikakvu medalju ili diplomu, ne sjećam se uopće dali sam je dobio. Možda i nisam ili nisam bio na postolju. Možda sam onako ljut zbog sprinterica otišao. Znam samo da mi je Kirin nakon utrke iz haube svoga auta dobacio nove sprinterice i opet nešto ljutito komentirao ali ja nisam baš slušao. Tada sam bio u sukobu sa svim autoritetima. U kući sa ocem, u školi sa nekim profesorima, u klubu uglavnom sa Kirinom i ponekad sa predsjednikom kluba koji me stalno pilao zbog duge kose! Sad kad sam stariji i mudriji(moš misliti) jedino sam u sukobu sa samim sobom. Odnosno najviše me nervira moje tijelo koje me toliko puta izdalo ... dobro tu su još i političari, šefovi ... žena ponekad, djeca hvala bogu sve rjeđe. Ma jebote jesam li ja uopće izašao iz tog puberteta! Možda me ovo sranje prođe i za tjedan dva opet trčim u Medulinu. Valjda će pasti koja fotka. Ako ne uvijek može selfi sa svojim najboljim partnerom, bira je zakon.