srijeda, 14. prosinca 2016.

Sjećanja 3

  Srednja škola, .... ah da mi je samo malo tih hormona sada. Ne bi morao raditi one "HGH"(Human Growth Hormone) i "Testosterone boost" treninge od kojih mi jedino jezik plazi do poda, a srce uleti u orbitu oko zemlje. Nisam baš siguran da uopće djeluju. U srednjoj školi slušaš neku dosadu o električnim strojevima ili nešto slično što monotonim glasom predaje stari profa, a erekcija kruh te j..bo, mogao je da podigne cijelu školsku klupu. Kad smo već kod srednje, u srednjoj školi smo stalno imali neka takmičenja, neka čak jako čudna. Recimo maratonska štafeta od ne znam koliko puta 800 metara. 
Mislim da je 51, plus jedna malo duža dionica. Izračunajte ako vas je volja. Gdje bi danas našao 52 trkača i to iz jedne srednje škole. Nije bilo "mile lale" i zajebancije sa nastavnicima tada. Moralo se sudjelovati na proljetnim krosevima i sličnim događajima, za dan škole, mladosti, radosti, asti .. šta ja znam. Imam čak i neku medaljicu za sudjelovanje znači da je sjećanje pravo nije neki moj psiho trik. 
Te utrke se sjećam(iako je bila totalno nevažna) zbog toga jer me je prije starta prestravio jedan rabijatni lik. Upao je u našu svlačionicu ko neki šerif i pitao koji je taj što trči prvu izmjenu protiv njega. Nisam se usudio niti javiti ali on je valjda znao. Samo me onako podcjenjivački odmjerio i doslovno rekao da će me pojesti za doručak. Ja, on i još jedan trkač kojeg se više naravno ne sjećam smo trčali nešto dužu prvu dionicu(1395 m). Ja za tehničku školu, taj mrga za gimnaziju, a treći je trčao za brodograđevnu industrijsku školu. Razbio sam ih(ga) kao beba zvečku i to za barem pola kruga iako je "mrga" tada trenirao judo i mogao podići gomilu onih diskova na šipci koje ja sa obije ruke nisam mogao niti zakotrljati. Nisam baš bio ni sa šipkom na ti. Nisam još bio niti pošteno u pubertetu, a kilaža mi je bila manja od njegove torbe koju je nosio na trening. Ja jado mislio da je on neki profa, i usrao se živ. 
Sutra dan se pojavio u našem klubu i počeo trenirati trčanje. Još uvijek trči iako ima sjebana oba koljena i za divno čudo "profesor" kako ga svi zovu ima istrčani maraton u Veneciji brži od 3 sata, a bio je do nedavno i na tablicama veteranskih rekorda hrvatske i to na 10 km. Nisam zapamtio u kojoj starosnoj kategoriji ali ga sad više nema. Ta me činjenica malo prca. Da me u maratonu šiša "profesor", taj kamenčić me žulja i izgleda da će ostati u cipeli.

Nema komentara:

Objavi komentar