Znači mogu da laprdam o prošlosti kad već nemam svjetlu budućnost. Baš smo neko veče komentirali neke likove kad smo bili nakon skupštine u Jupiteru na klopi i pijači. Njih nije dobro upoznati ... ono doktori, patolozi, grobari ... je..te nema veze jesu li trkači ili ne. Sigurno je sigurno. di sam ono stao ... aaa sjećanja.
Svoje vremeno je izvršeno jedno istraživanje na miševima kojima su pomoću jedne eksperimentalne metode drastično povećali sposobnost pamćenja. Obje ekipe, ona malo glupava što je stručno zovu kontrolna i oni super miši ala Jerry odnosno sa super pamćenjem su bile podvrgnute elektro šokovima kad su uzimali određenu hranu. Ne kažu što ali biće da je sir. Oni sa slabim pamćenjem su jadničci stalno bivali šokirani ali su se uvijek vraćali po još. Šokiranje im izgleda nije uopće smetalo i ostatak vremena su bili bezbrižni, veseli, a k tomu još i siti.
Druga super "pametna" grupa je odbijala da nasjedne na taj štos sa strujom već nakon nekoliko pokušaja ali je iskazivala stalne znakove stresa i jednom riječju stalno bila u depri. "Jebo te baš bi čvaknuo onaj sir ali će me stresti do jaja ...nema šanse". Pa kome je onda bilo bolje? Zaključak te studije je da je ograničenje u pamćenju djelomično dio obrambenog mehanizma preživljavanja za miševe, pa vjerojatno sličan princip može važiti za sve. Zamislite da se živo sjećate svih sranja koje ste doživjeli u životu. Stalno bi bili pod stresom.
Doduše ja se ne sjećam baš niti nekih stvari kojih bi želio da se sjetim. To se odnosi i na trčanje, za one druge stvari imam ženu koja sve pamti. Jedan od razloga zašto sam se oženio ... ostalih se ne sjećam baš najbolje! Nažalost kad sam kao dječak trčao nisam vodio nikakav dnevnik ili što god slično pa mi nema pomoći. Negdje po ladicama je moja mama držala članke iz novina moje medalje i takve stvari ali ja ... to me tada apsolutno nije zanimalo, samo "sex" i "rock-enroll".
Srećom i nekim čudom svako toliko odnekud ispliva neka sitnica. Kao nedavno moj dres "AK 3.Januar" koji je toliko izbljedio da nije više zelen nego svjetlo bež sa jarko žutim obrubom koji se još drži iako ima dosta rupa. Zato je amblem kluba kao nov i čuvam ga za neki povjesni muzej ako ikada nekome padne na pamet da ga otvori u Puli.
Našao sam u dječijim igračkama i jednu medalju vjerovatno prvu ako se dobro sjećam. "Kros prvenstvo hrvatske za škole". I to pazi sad, medalja za 5 mjesto! Jebo te što se "dobro" živjelo u tom socijalizmu, čak je i peti dobivao medalju! Toga prvensva se sjećam i sjećam se da mi je medalju dala Milka Babović. Bio sam u čudu, koji kua nisam na prvenstvu u klizanju. O klizanju, osim po raznim gelenderima nisam naravno imao pojma.
Nema komentara:
Objavi komentar