U iščekivanju

Znate ono kad vas boli zub i onda odlučite nakon par dana agonije da ipak odete kod omraženog zubara. Dođeš tako sav pokunjen i usran od straha pred ordinaciju, a zub prestane boljeti!
E tako je to izgleda i sa svim ostalim stvarima. Strah od neizvjesnosti, bola ili koječega mijenja neku kemiju u nama i problemi više ne izgledaju kao prije. Jednostavno kao da si ih pomeo pod tepih ali ipak su svi tamo i ne idu nigdje. Kako sam zakazao pregled tako mi se čini da je problem zbog kojeg idem sve manji. E sad sam se ja napravio "pametan" pa sam odlučio da još malo potegnem vraga za rep i u ova zadnja dva dana razvalio prvo jedan žešći trening od 12 km sa 6 km brzog tempa i to po Drenovici te odmah sutradan još jednom laganije 12 km uz priču sa Draženom. Ono trčanje prekjučer nije uopće bilo planirano već je više bilo zbog nervoze izazvane udesom kojeg sam imao kad sam se vraćao sa posla. Neki malo nepažljiv čovjek, zanimljivo istog imena i skoro godišta kao ja se zabio u mene i razvalio mi zadnja vrata od Honde.
Pokušavao sam sve tehnike autosugestije i om.. ram.. jam.. ali ništa nije pomoglo maknuti nervozu osim trčanja sa bolovima. To je prava terapija, barem za mazohiste. Projurio sam pored Mateta ko brzi voz i jedva ga stigao pozdraviti, a uvijek malo usporim i popričam dvi tri. Tko zna što je pomislio? Uglavnom zbroj svega(a ne kilometara) je da sam noć proveo stišćući ohlađeni gel među nogama. Evo i opet sam ga stavio dok pišem.
Malo sam se iznenadio jutros kad sam dobio e-mail jedne jako dobre trkačice(kompletno "out of my league") koja mi je opisala sličan problem i kako ga je riješila. Dobro, rekao sam "malo" jer mi je Dražen jučer rekao da čita moj blog ... nisam to očekivao, sad još imam i tremu.
Istina to isto mi je već napomenuo prije nekoliko tjedana onaj “kostolomac” u Italiji kod kojeg sam bio zbog išijasa. Samo je malo čudno ime ... kao ostala nisu čudna: "Iliopsoas" ... kaj god ili recimo "popliteus" da ne nabrajam dalje. Koliko je to samo dijelova, čudno je uopće kako se ne kvarimo češće.
Ok do presude neću više o tome. Sljedeće ću vam servirati malo ozbiljnih tema jer izgleda da moj blog čitaju i pravi trkači/ice.