ponedjeljak, 29. lipnja 2015.

Lisica i grožđe


Znate li onu po meni "full" glupu priču o lisici i grožđu? Nisam siguran dali sam je ja možda izmislio ili je stvarno postojala ta priča koja ide nekako ovako. Zašla lija u vinograd i na trsu vidjela krasno grožđe. Bila je valjda žedna i gladna pa je na sve moguće načine pokušavala da ga se domogne. No grožđe je bilo previsoko i sva njena mudrost nije pomogla da ga se dočepa. Zbog toga je lija posegnula za posebnom vrhunskom mudrošću i zaključila: "Bah nema veze sigurno je još jako kiselo ... i sva zadovoljna odšeta iz vinograda". Priča je malo glupa jer lija baš i ne jede grožđe ali tko će ga znati... Sad bi ja trebao biti mudar kao lija i reći isto za moja očekivanja ali nisam siguran dali će mi to uspjeti odnosno dali sam dovoljno mudar.

Tjedan je ako ništa drugo bio jako zanimljiv. Trčao sam na kraju čak i više nego prošli tjedan, razbio auto i na neki način uspio se posvaditi sa ženom, a da uopće ne kužim zašto. Jedino čega se sjećam je da sam branio mog brata koji se sprema na pulski polu "Ironman" pa je došao u Pulu biciklom iz Ljubljane. Naravno njegova žena pa i moja misle da smo obojica budalesine koje nemaju pametnijeg posla i tako je počelo ... duga priča. 
Napio sam se "Rezane Žuje" u petak(bar znam zašto) na rođendanu od Zokija, zbog čega sam osim petka preskočio i trening u subotu. Onda sam u nedjelju nakon što sam se zbog "dužine" digao u sedam zaključio da sam pospan. Ponovo sam navio budilicu u osam da odem u Šijanu trčati sa dečkima i opet legao jer mi je već bilo prevruće i digao se u devet i pol. Što da se radi sa ženom ne pričam, ne trčim jer je kasno? Odlučio sam farbati vanjsku lamperiju na balkonu, prati škure farbati dijelove zarđale ograde i premazati uljem drvene podnice. Rekao bi Delboy "What a plunker" izgorio sam ko rak(i jesam rak) po leđima ali j..ga odmah sam se pomirio sa ženom. Čim je ušla u kuću i vidjela što sam napravio i kako izgledam odmah mi je napravila tost iako sam valjda i dalje budalesina. Zbog toga sam pred večer poslije sedam odlučio ipak malo prošetati tenisice na Drenovicu. Taman sam dovršavao drugi krug i planirao još jedan malo brži zbog čega sam stizao jednu moram reći vrlo zgodnu trkačicu kad me sustigao Dražen koji je tek krenuo na trčanje. Poslije me zezao da me jedva stigao jer sam imao jaku  "motivaciju" ispred sebe pa sam bio prebrz. Umjesto jednog sprašio sam s njim još dva i to dosta brzo iako smo opet prepričavali protekli vikend ... tko, što, koga i da ne pričam ... ma svašta.
Tako sam odvalio malo više od 16 km i posljedica je očekivano pogoršanje bolova u preponama ali ionako nije bilo važno jer sam se upravo vratio od Pehareca i njegova presuda je: jaka upala tetiva aduktora koja je sad zahvatila i kost "simifize". To se nažalost vrlo dugo liječi!
Zanimljivo i on je imao sličnu usporedbu koju sam ja naveo u jednom postu samo što on nije spomenuo "porše" već "ferari" što je razumljivo obzirom da u klinici drži kombinezon i cipele "Schumacher-a". Kao imam motor od ... a šasija je od fiće!
Sve u svemu opet je problem disbalansa mišića u mom slučaju jaki kvadricepsi koji su kompenzirali problem sa krutom zadnjom ložom. Naravno najviše zbog puno trčanja uzbrdo/nizbrdo. Znači opet plivanje masaža kineziterapija ili vježbe i jako lagano trčanje samo po ravnom!
Dođe mi da se proglasim bivšim i pošaljem sve kako moj kum pristojno kaže "dođavola", a ja u "pm".

Nema komentara:

Objavi komentar