Trkački post

Cijeli prošli tjedan sam proveo na za mene trkača najgorem mogućem mjestu na planeti.
Bio sam u Italiji, u matičnoj firmi na kao nekom snimanju promotivnih materijala gdje sam jedan cijeli božiji dan glumatao(doslovno pred kamerama i gomilom nekih likova) kao da nešto radim. Skockan u odjelu, kravati i špićastim postolima! Koliko volim biti tako odjeven govori i činjenica da sam jedine cipele koje imam u kući(ne računajući desetak pari tenisica) ostavio ove zime kod kćerke u Londonu jer ih jedino tamo i nosim na nekom sajmu Kasino industrije, koji ja zovem: Sajam "cica i guzica". H..bi ga morao sam kupiti neke fake od 40 eura jer za tene dajem i više od 100 ako meritaju ali ovo.. ccc jok.
Poslje tog još sam tri dana izgubio u pokušaju da nešto i radim ali kod talijana to nije lako. Prvo te zovu, a onda nemaju vremena za tebe. Komp mi je konačno riknuo nakon 6 godina i više se nije htio dići ... Skoro mi ga je žao, tako ćemo se i mi jednog dana iznenaditi i nećemo se više dići ili nam se neće ... što god. Za utjehu dobio sam neku novu zvijer puno nešto tera .. giga.. Ma ko ga šiša, meni je i stari bio ok kad bi se samo digao. Naravno trčanje nula bodova. Kad zaglaviš od ranog jutra do 8 na večer, a još moraš poslije na poslovnu večeru do pola noći, izem ti život. Nemam ja ništa protiv klope i cuge još i gratis ali dojajilo mi je slušati o novim modelima koječega od mobitela do kampera. Osjećao sam se kao uljez u nekom bezveznom paralelnom svemiru.
Kako me zbog malo pretjeranog treninga u nedjelju prije puta ćopio i išijas te se razbuktao problem sa preponama, kukom i uglavnom tamo dolje, gazda mi je ugovorio posjet jednom "kostolomcu". Taj navodno radi u NBA ali je trenutno doma zbog toga što je dobio dijete. Ispalo je da je momak ako tako smijem reći jer je preko 40 jako "cool", eto baš tako ću reći. Ma znao sam da je u duši trkač jer dok me je sasvim pažljivo "lomio" napričali smo se kao da smo stari drugovi. On je strastveni triatlonac, bio je i na Iron Man-u i sasvim ozbiljno mi je rekao kako ćemo se na jesen vidjeti u Ljubljani. Ako se uspije spremiti na maratonu, a ako ne na polu maratonu. Ohrabren poboljšanjem barem što se tiče išijasa u četvrtak sam malo izvrdao na poslu i uspio zbrisati oko sedam u hotel tako da sam imao sat vremena za pripremu, trčanje i tuširanje prije odlaska na obaveznu večeru. Dali zbog žurbe ili tri dana pauze prašio sam iako je bio asfalt .. ma ko ona bip.. bip tica trkačica. Čak sam i u petak ustao u 6 da odradim jedan za mene jaako rani trening jer poslije gnjavaže u firmi koja je trajala do podne, via Pola i jedno 500 km mučenja guzice. Ali bar je išijas za nazad bio ok.
Kako se poslje pokazalo točnim da je nekad dobro postiti da na utrku dođeš gladan(trčanja).