"Negative split"

Napomena: 
Ovo sam greškom zaboravio staviti po povratku iz Italije, pa je ostalo u skicama. Kad je već napisano...
 
Eto napokon sam se vratio iz đungle betona, stakla, nehumanih ureda i bezveznih poslovnih večera. Nisam baš nikako stigao pisati ali sam uspio dva puta otrčati nešto kao trening od malo više nego pola sata... što možeš ugurati u to! Nadao sam se da ću bar zalječiti nešto od onoga što me u zadnje vrijeme muči ali izgleda da ni to nije baš pomoglo. Ma da ne ispadne da samo kukam i ne treniram uopće ipak sam danas otišao jednu polu dužinu sa Draženom. Krenuli smo lijepo lagano jer me rastura u kuku i preponi dok se malo ne zagrijem. I tako mic po mic trčimo i pričamo uglavnom i začudo o vinu, kad na povratku skužim da smo stalno ispod 5 minuta po kilometru i iako se kao trudimo da usporimo svaki sljedeći je samo brži. Baš kao da treniramo "negative split"...valjda ste čuli za to! 

Puno sam čitao o tome pa i razgovarao sa nekim recimo tako, malo manje ozbiljnim trkačima. Prema njima nema šanse, to je bez veze. Jedan mi kaže: kad sam probao ići sporije prvi dio utrke poslije je drugi ispao još malo sporiji i sve skupa ništa od PB(Personal Best) ili OR(Osobni Rekord). Zato ja dok mogu nagazim, a poslije komu opanci komu obojci. Malom Ivanu prije njegovog prvog maratona ispod 3 sata sam preporučio da prva polovina ne bude jako ispod 90 minuta i uspio je. Ali možda je mogao i puno brže ajde ti znaj.
Pošto nekim ozbiljnim autorima vjerujem tako sam i ja probao na svom prvom maratonu. Bilo je otprilike tako nekako za 40 km ali zid ipak nisam izbjegao pa je na kraju bila razlika od plus jedne minute umjesto minus. Za utjehu kad trčiš prvi put onda je PB zagarantiran!
Kažu treba to trenirati. Meni na treningu to nije uopće "bed". Zimi trčim odmah posle posla i u šumici me hvata mrak pa se uvijek na kraju žurim da što prije otaljigam zacrtanu kilometražu dok se vidi. Uostalom gladan sam i žurim na ručak-večeru.
To me podsjeća na ponašanje kljusine kojeg je imao moj djed. Bio je to mator konj(kao ja sad) i nakon cjelodnevnog mučenja na njivi jedva je čekao da se uvali u štalu pored krave koja bi ga temeljito olizala kad bi se zapjenjen od znoja vratio. Nisi ga mogao zauzdati kad je trebalo kući. Ma kakav kas, začas je bio u galopu bez obzira na zategnute uzde i mađarske psovke moga dede.
Ljeti trčim duljine vikendom, a krenem ... pa ne baš jako rano, treba se ustati.
Što vrijeme više odmiče i zvijezda sve jače prži ja žurim sve više samo da se sklonim sa sunca i stignem na tržnicu popiti pivo sa svojom pivskom braćom.
I tako stalno treniram "negativ split".