utorak, 11. listopada 2016.

Što je previše, previše je

  Pitam se pitam, zašto skoro sve što je vezano za trčanje meni mora biti tako bolno. Možda sam ja samo neki čudan izuzetak, komad sa greškom. Dobro, bivši komad sa greškom.
Kažem jučer prijatelju da idem na masažu, a on će: "blago tebi baš bi i ja volio ići". Svima je to vezano za neku ugodnu asocijaciju, a meni to kuka i motika, živa muka. Sve što mi je fizioterapeut radio, a to je kao bilo to "pražnjenje", boljelo je do jaja. Kao kad ja krvnički cijedim tubu one neke spasonosne kreme, a unutra nema ništa. Jadna tuba. Sad se ja mažem koje takvim kremama i stavljam hladne obloge pogotovo iza koljena na spoju mišića lista i koljena. Ono istezanje zadnje lože sličilo je inkvizicijskim mukama koje su prolazili Galileo i ostali koji su sa "vragom" tikve sadili(čitaj, napredni ljudi). Samo ja još to i plaćam. Proveo sam skoro godinu dana spavajući sa jastukom među nogama zbog bolova u kukovima, a nakon nedjeljnog treninga opet je u akciji bio jastuk. Nekad nije bilo uopće tako. Bilo je "akcije" ali nije trebao jastuk niti išta drugo. Mogao je biti i prazan stol, stepenice, kamenje.... ma što god. To je bilo pražnjenje, a ne ovo što mi sad prodaju. Dok se nisam vratio trčanju nisam znao što je to bol. Bar mi se to sad tako čini. Osim ako se pod to ne može provući poneki mamurluk i time povezane pizdarije. Sad kad sam noge servisirao i prevalio ono najgore od treninga trebalo bi po malo da se sve smiri kako bi se mogao ponovo razbiti za tri tjedna. Već se pomalo pitam zašto? Ionako neću dobiti nikakvu opkladu(možda Ozren, on se sigurno kladio u nešto). Većini to neće značiti ništa, a meni će bez obzira na rezultat uvijek ostati neodgovoreno pitanje koliko sam mogao ići da sam to isto radio kao mlad. Jedino će pivo prijati puno više nego što je to uobičajeno. Možda još poneka sitnica ali valjda se i život sastoji samo od tako malih stvari, sitnica. Ipak rado bi da nisu baš tako bolne.


Jutros me izdala i vlastita(prisvojena) bicikla .... ma sramota me pričati. Trebali ste vidjeti staru budalu kako radi salto preko volana, kakav akrobata! Srećom samo je stradala ruka, a to se ne računa kao trčanje.  
Ipak što je previše, previše je! 









Juhuuu naučio sam kako se opali selfi .. ono okreni foto aparat. Cool ... bi rekla moja unuka!

Nema komentara:

Objavi komentar