petak, 21. listopada 2016.

Ed Whitlock, Bepo i (mi)ostali matorci


  Prije par dana na FB mi je slučajno upala u oko vijest da je 85. godišnji Ed Whitlock(Milton, Ontario, Canada) oborio svjetski rekord u maratonu. To zapravo meni nije bilo nikakvo iznenađenje jer je već ovog proljeća najavio to obaranje istrčavši polumaraton u Ontariu za 1:50:47. Netko bi rekao pa što. 
No činjenica da je rekord od 4:34:55, Roberta Hormana(AUS) iz 2004 godine skinuo za više od pola sata i trčao maraton u Torontu 3:56:33! I to po kiši i vjetru trčeči u 15 godina starim tenisicama! Fascinantna stvar je i to da Ed drži sve rekorde od 70-74(2:54:48), 75-79(3:04:53) i 80-84(3:15:53). Naravno drži i većinu rekorda u ostalim disciplinama. 

                                   Ed Whitlock u cilju maratona u Torontu

Oni koji ne trče, a pogotovo maratone možda neće znati cijeniti ovaj čudesan rezultat. To mi je potpuno jasno i ne očekujem to od njih. Međutim zasmetali su mi komentari nekih mojih kolega da je to: ... nepotrebno i neprimjereno dokazivanje nekog starca ... nije li malo prekasno ... oni su se dokazali kad su bili mladi! Poštovani kolege koji za čudo imaju tu negdje moje godine iako ne znam dali još trče su bili svakako jako dobri ali ne bi baš rekao i veliki trkači. Pa čak i da jesu. Možda su se samo malo nespretno izrazili ali ja ne vidim što bi drugo itko mogao izraziti osim divljenja. Zar postoji vremenski limit za dokazivanje. Smijem li ja jer imam tek 62. godine po njima pokušati ostvariti neki svoj cilj ili to nije primjereno. Mogu razumjeti moju ženu ili liječnika kad kaže da to što radim nije primjereno mojim godinama. Oni to govore iz potpuno razumljivog razloga, jer brinu za moje zdravlje. Možemo li zamisliti da neko tako nešto kaže o našem Bepu koji će opet za koji dan pokušati istrčati maraton u svojoj 83. godini. Neće biti blizu svjetskog rekorda ali svi ćemo se opet okupiti oko njega i radovati se sa njim ako ponovo uspije istrčati maraton.

                                     Bepo u Ljubljani 2015. g

Zar bi oni koji zbog ovih ili onih razloga nisu stvoreni da budu veliki trkači trebali odustati jer "nemaju" što da dokažu. Žao mi je kad trkači tako razmišljaju. Svatko ima pravo biti najbolji što može, u svemu, u bilo čemu. Nema tu nikakve neprimjerenosti. 

Nema komentara:

Objavi komentar