Jutros je bilo malo prohladno(kao i tada) i odlučili smo se za Medulin jer se tamo uz stazu može ostaviti voda i gel koju možemo koristiti svaki krug odnosno svakih 10 km. Ekipa četiri mušketira je već manje više uhodana osim što poneki ponekad malo ispadnu iz sinhronizma pa zaštekaju. To se dešava u životu ali bez toga bi bilo previše dosadno i predvidivo. Znao sam da ćemo malo prebrzo uletiti u tempo koji neće biti svima po volji ali to ovaj put nije bio problem jer ionako na ovom treningu testiraš koliko si zapravo spreman. Ići malo brže nije veliki problem. Slaven je u početku išao malo prebrzo. Igor se najviše mučio jer nema dužine i premalo trenira pa je prosjek od 4:45/km već na početku nakon prva dva malo sporija kilometra za zagrijavanje bio dosta zahtjevan. Iznenadio me Dražen jer njegov napredak od lani je sad već potpuno vidljiv. Bez obzira na to što smo do 13-og kilometra trčali dosta brzo još smo dosta pričali, a tema je bio hm ... začudo seks ... jebo te jesmo se našli. Obično trkeljamo o pivu, vinu i tako nečemu. Valjda je bilo malo prehladno, jer je po Kvarneru bura tjerala čopore bijelih ovčica. Na trinaestom kilometru sam uzeo neki gel od kojeg sam skoro povratio. Nešto sa "guaranom", nemam pojma što je to ali poslje sam kašljao cijeli krug iako sam otpio dec vode. Srećom nije imao nikakav efekat na crijeva ili želudac pa nije bilo sranja. Možda je problem bio u tome što mu je istekao rok prije godinu dana ... ups to sam kupio u Ljubljani 2014 g! Ma j..š to, ništa od gelova za mene.
Ubrzavati smo počeli dva tri kilometra prerano. Iako smo rekli Slavenu da slobodno ide brže, a mi ćemo se držati tempa oko 4:30 ipak ga nismo puštali da odmakne dalje od pet šest metara. Igor je na dvadesetom bio gotov i odlučio da mu je u ovom trenutku dovoljno brzo i dugo. Ostali smo u troje. Nakon drugog kruga na 24.om kilometru nas je napustio Dražen jer je njemu plan za polumaraton(26 km) bio ostvaren i ostalo mu je samo još malo rastrčavanja. Ostali smo ja i Slaven. Sad smo već bili dulje vremena ispod 4:30/km ali ja sam malo prerano opet odlučio ubrzati pa koliko ide. Dva kilometra sam spustio malo ispod 4:20 i onda se desilo nešto čudno. Dok sam trčao 4:20/km osječao sam lagane trnce u rukama koje su možda uzrokovali hladna bura ili gubitak vode jer sam popio samo oko 2-3 decilitra. Isti osječaj me pratio zadnje kiometre u Ljubljani ali i na polumaratonu u Crikvenici. Nekako potpuno nesvjesno sam još ubrzao. Nisam odmah skužio koliko, valjda sam htio što prije završiti. Prvo sam spustio na 4:02/km, i nakon toga još dva zadnja kilometra održao 4:05/km. Trnci su nestali kao da je to bilo nešto vezano za određenu brzinu. Znate ono kad vam kotač vibrira na nekoj brzini jer nije dobro izbalansiran. U odnosu na onu dužinu prije dvije godine ovu sam istrčao(32,01 km) za 2:30:56 ili 4:43/km uz dosta niži prosječni puls od 144. Neka i maraton bude toliko brži, ja zadovoljan.
Ništa nije posebno stradalo, osim klasičnog bola u preponi i simfizi kojih se vjerovatno nikad više neću riješiti i lagane iritacije išijasa pred kraj. Mada mislim da je to više zbog hladne bure koja mi je povremeno previše hladila mokra leđa. Sutra idem na "servis"(masažu) kod Marijana da mi namjesti raštimane "baleštre" i "šušte" i to je sve. Ostalo je luk i voda te jedna mala sitnica ... treba još istrčati na utrci deset kilometara više i sve u tempu bržem od 4:30/km! Je..te što mi to sve treba?
Nema komentara:
Objavi komentar