Kišijas

  Dvije stvari koje me svaka na svoj način smetaju ponekad ali ova dva dana su se baš udružile da mi pokvare onaj dobar osjećaj koji bi navodno trebao imati ovih dana. Zato najbolje da ih nazovem jednom riječi: "kišijas". Kao da mi kua nije dosta nevroze zbog utrke još se i nebo urotilo protiv. U dva dana sam zato prešao 500 kilometara. Ali ne trčeći hu ... to bi bilo ... već na izbezumljenoj guzici vozeći se u Opatiju i nazad, dvaput. Još k tome danas i po cesticama Kastava i Viškova. Žena imala godišnji "servis" na Talasoterapiji, a ja sam mislio ušparati bar na putu pa sam danas odvezao na servis i moju Hondu. Jučer još kako tako. Osim malo iritacije išijasa još sam dobro prošao i uspio odraditi jedan laganini trening po suhom. Danas nije prestalo padati i na vijestima sam čuo da je oboren dnevni rekord u količini padalina. Na Kukljanovu je palo 180 litara za jedan dan. Inače rekorder za 10. mjesec je isto tako Rijeka sa oko 250 litara iz 2013. godine. Možete misliti kako je to izgledalo. Šahtovi su iskakali na svakom koraku, a kad sam se spuštao nazad u Opatiju činilo mi se da plovim niz bujicu kao na raftingu. Kakvi brisači ništa nisam vidio ni sa najvećom brzinom. Čak sam fulao jedan onaj otok sa obaveznim obilaženjem i uletio u krivi smjer. Srećom na kratko i nitko nije išao u suprotnom smjeru.
Uglavnom od 8 ujutro do povratka u Pulu poslje 16 sjedio sam u autu ili u kafiću marketa Plodine blizu servisa. Ovdje u Puli se kao bilo razvedrilo, pa sam bez obzira na polu oduzetu nogu odmah odlučio odraditi još jedno tempo trčanje. Definitivno se trebam riješiti automobila jer već nakon kilometra noga se vratila iz mrtvih i savim je fino funkcionirala. Opet mi se pridružio Dražen pa sam imao i partnera za ćakule. Zapravo to i nije trebao biti neki tempo jer je trebalo trčati maratonski tempo bar jedno 8 kilometara nakon zagrijavanja. Kad pričam nisam baš koncentriran te je nakon dva kilometra dobrog tempa sve bilo prebrzo bez obzira što smo se zadubili u raspravu o nekim trkačkim temama i laprdali sve u šešnajest.
To me podsjetilo da napišem dvije tri o toj temi koja me ovih dana malo žulja, sutra ću.
Opet nisam testirao kako to izgleda kad trčim oko 4:30/km. Koliki mi je puls i tako to. Kad smo prošli osam kilometara shvatili smo da je sve osim ta dva bilo oko 4:20/km i usporili. Prvo tek na 4:35/km, a nakon toga malo brže od pet. Možda je tome kumovala i kiša koja nas je oprala zadnja tri četri kilometra i tjerala da malo požurimo. No dobro, nemam baš niti jedno trčanje tempom kojeg sam prije dvije godine testirao za utrku već je sve oko 5 sekunda brže. Obzirom na čak niži puls možda tih 4:30/km budu stvarno ok. Samo da više ne moram voziti. No kako do Ljubljane. Da je ljepše vrijeme možda biciklom, he he kao moj buraz. Daj skokni buraz na kaficu ...evo samo da napumpam gumu.