Ne tražim novi sat i nadam se da moj Garmin neće baš na utrci prdnuti u fenjer. Nisam nabavio niti gelove ali ih imam nekoliko sa istekom roka trajanja od godine dana. Samo nisam siguran dali da i njih recikliram? Jednog sam probao na dužini prije par tjedana ... bljaak ali se nisam usrao, pa možda ... Nekako se vrijeme počelo razvlačiti tako mi i jedan dan odmora od treninga izgleda kao godina.
Nikako da prođu ovi dani tog "taperinga" ili kako mi stalno bježi izraz "tupperware-a". Tko zna zašto. Nema više čak niti krutosti zglobova ujutro, a bolovi u preponama su već jučer gotovo potpuno nestali. Šteta što nisam išao malo trčati. Dan je bio prekrasan usprkos odlasku na groblje. Tamo mi je inače uvijek hladno. Zato je danas zakenjalo od jutra i svi su izgledi da ću imati jedan kišni trening. Što je možda i dobro za adaptaciju jer slutim da Ljubljana ove godine neće biti baš prijateljski naklonjena nama trkačima. Kako znam ... pa ne znam ali vidim da ljudi već uvelike pile drva za zimu. Kod nas se to baš i ne radi prije "dana mrtvih" ili "svih svetih", što god. Ja se kupao u moru ovu nedjelju i nije red da već sad uleti zima. Bar još jednom da se okupam poslije maratona, a onda neka padne i metar onog bijelog sranja nije me briga. Razmišljam da nije to malo previše odmora, da možda zaboravim na “tapering” i odem se razvaliti na jednoj od lokalnih utrka kojih sad ima više nego gljiva u jesen. Već sam ih dosta preskočio jer sam ja posebna vrsta budale koja se na baš svakoj mora razbiti. Tjedan prije Ljubljane dolazi Uljanikova(34-ta) utrka koju za svoju sramotu nikada u životu nisam trčao. Čak su i moja djeca trčala tu utrku, a ja nikada! Trinaest godina sam radio u Uljaniku i nikad nisam ni pomišljao da trčim u krugu svoje firme. Lani sam stvarno bio spriječen ozljedom, a preklani ukočen dva tjedna prije maratona i nije bilo šanse da se igram sa utrkom. Sad, sad sam kukavica. Strah me je da neću ostvariti dobar rezultat nakon što sam se ovoliko namučio da uopće dođem u priliku da pokušam još malo popraviti svoj jedini rezultat u maratonu. Jučer sam da ubijem vrijeme malo proučio konkurenciju u mojoj kategoriji ali ne znam zašto uopće to gledam. Uvjeravam se da bla, bla ... ali ipak me zanima ima li tko dobar. Ionako vjerojatno neću nikoga vidjeti niti prepoznati u utrci ili na startu. Činjenica je da nas je u kategoriji “H” 2014. godine bilo 43(zvršilo utrku) i da sam ja tada bio među onima najmlađima. Ove godine ih je 70(prijavljenih i plaćenih) i od tog broja polovina su mlađi od mene(35). Znači bitno je jača konkurencija ili statistički skoro četiri puta jača. Duplo jača jer ih je sad oko polovine mlađih od mene i jer ih je ukupno nešto manje od duplo više. He, he to se traži isprika za eventualni podbačaj. Neki od njih su trčali i lani ali najbolji još uvijek slabije od mog rezultata mada to ne mora značiti ništa. Gledam kako su baš ti trčali recimo tako bez veze. Ja sam na prolazu 20.og kilometra bio sporiji više od 6 minuta da bi na kraju bio brži od njih 4-5 minuta! To kako treba trčati maraton je pitanje svih pitanja na koje svatko ima neki svoj odgovor i svoje objašnjenje ali ja definitivno nastojim biti nešto sporiji na početku. Koliko sporije? E to je umijeće koje treba steći i na koje ne postoje jednostavni odgovori niti tablice. Dali će “tapering” pomoći? Za sada sam samo malo dobio na težini, no ni to nije sigurno jer varijacija je jako mala. Samo da me ne ubije dosada!
Nema komentara:
Objavi komentar