Nezaposleni trkač

Od svoje 22 radim, sa malom pauzom od samo godinu i nešto sitno služenja vojnog. Šta, sitno? J..te bilo je to kao vječnost u kojoj sam pročitao tri puta "Sto godina samoće" kako bi mi se bar činilo da u stvarnosti nisam toliko usamljen. Zapravo i nisam bio, imao sam krdo prijatelja ali kao i sada osjećao sam se opet tako usamljeno. Prvo sam nakon prekida faksa riljao u Siporeksu. Nisam tjerao bicikl u biciklističkom klubu već slagao vrući tek izrezani siporeks na palete. Ja i kum skupa, a na posao smo išli nekim jeftinim češkim kao fol trkačkim biciklama kupljenim u Ljubljani od prve studentske zarade. Onda sam radio u mom Uljaniku i taj period života usprkos mizernim plaćama nikad neću zaboraviti jer su mi to i bile naj, naj .. godine života.
Sad već četvrt stoljeća radim za italiane i iako sam posao volim i još uvijek je dobro plaćen, ništa ne osjećam prema firmi u kojoj radim. Nikakvu ljubav, privrženost, pripadnost, osjećam se opet sam. Pa i jesam, doslovno "one man band". Sa kolegama iz italije sam na videolinku i jednostavno kad god ih želim odkantakti, ugasim skype i ajd bog. Kao da ne postoje. Htio sam uvijek znati kako li se osjećaju svi oni mladi ili stari ljudi koji ne rade? Ne mislim na one koji ne žele već one koji ne mogu i nemaju izbora. Moj kum je digao ruke i odlučio da ne radi više. Ok nije to isto, ide u penziju ali što bi bilo da želi ili još gore da mora, a ne može da radi.
Ako je gore od ovoga sa mojim trčanjem onda nam se crno piše. Nije najbolja usporedba jer će svatko nezaposlen odmah reći: Ne s..ri, ti ne moraš trčati, a ja moram jesti i plaćati račune. I sa punim pravom ali ipak ima nekakva mala sličnost. Nakon nekog vremena kad iscrpiš sebe pitanjima na koje nema suvislog odgovora zašto se to dešava, javlja se ljutnja, bijes. Zato moram naći novi "posao" dok ne postanem čangrizavi mrgud! Kvalifikacija: nezaposleni trkač "srednje spremnosti".

Krenuo sam sa knjigom koja je puno deblja od "Sto godina samoće" i već nakon prvih poglavlja kužim da je sve što mislim da znam o trčanju krhko sr..je.
Toliko truda i onda skužiš da si nula. Izgleda da samo oni uporni i jako mudri mogu da uberu plodove sa tog stabla. Nadam se da sam i sam takav bar malo. Eto ako ništa drugo više nisam toliko ljut.