Peking

Jeste li možda gledali maraton na otvaranju svjetskog prvenstva u atletici? Ja jesam i to nakon "before party" kod "Oli" u "Holywood-u" koji je danas cijeli dan nastavljen(party) na moru u Ližnjanu. Samo se ovaj put nisam za..bo pa išao trčati već sam otplivao 32 minute sa burazom koji se i službeno prijavio na "Ironman 70.3" Pula. Dobro on je odvalio malo više i brže te došao na biciklu ali ja sam cijelu noć gledao maraton i atletiku i imam ispričnicu od doktora!
Ostao sam malo, zapravo jako malo iznenađen tim maratonom.
Ustvari rijetko kada su kenijci, a ovaj put su to trenutno najveće face u maratonu, Kimetto i Kiprotch dobro trčali po velikoj vrućini. Nisu mogli niti pratiti tempo utrke od 2:12. Iznenađenje je jedino da jedan "teenager" i to iz Eritreje pobjedi svu tu elitu.
No ruku na srce trkački bi bilo Eritreja = Etiopija, a i ime Ghirmay Ghebreselassie, stas i izgled su tipični za trkače iz tih krajeva svijeta. Ja sam od početka tipovao na etiopljane jer po onakvoj vrućini i vlazi oni su carevi svih maratona. Termostat kenijaca jednostavno nije baždaren za takve uvjete. Oni se rađaju, žive i veći dio života trče na velikoj nadmorskoj visini u klimi koja ako baš i nije hladna ipak je dosta suha. Efekt hlađenja tijela pri temperaturi od 25 C i 80% vlage je isti kao kod 35 C i vlazi od 20%, to jest nikakav.
U početku nas je zabavljao jedan kineski šaljivđija koji je pronašao svoj trenutak slave i iz mase rekreativaca koji su dobili priliku da trče iza svjetske elite istrčao naprijed i poput zeca vukao prvih 5 km. Zatim su me malo zbunili italijani sa svojom taktikom povuci-potegni. Čas je vukao jedan, a čas drugi. Pri tomu je još Ruggero vrlo rano često spuštao ruke i svaki put kad ga je "čopor" sustigao i neki pomislili da su gotovi oni bi iznova cimnuli. Već nakon dva takva "gafa" bio sam siguran da je to trenirano i da je taj recept došao iz kuhinje Alberta Cove koji jako dobro poznaje kenijce. Ruggero je veteran(ima 41 godinu) i iskusan lisac da bi uopće pomislio kako je učinio kakvu pogrešku. Ostaje tajna kako su se uspjeli tako dobro adaptirati i siguran sam da su uložili veliki napor i rizikovali znajući da kenijce mogu dobiti samo ako uvjeti budu ovakvi kakvi su bili.  Na njihovu žalost u igru su se umješali manje poznati ali super spremni trkači i medalja im je izmakla za nepuni minut. Svejedno dva italijana u prvih deset je impresivan rezultat i spašena čast stare dame(Europe) ako se uopće još tako može zvati. Više od jedne trećine odustajanja(42 prema 25) je takođe nešto što nije karakteristično za maraton i maratonce ali takav je valjda bio taj dan.
Moram priznati da sam bio razočaran organizacijom i tretmanom maratonaca. Tako nije niti na maratonima u najmanjim mjestima na svijetu. Vozilo sa kamerama koje šparta između trkača, nejasan smjer trčanja na ulasku u stadion i potpuni izostanak, ljudi, sudaca... ma svega na cilju! Jadni ljudi nisu bili sigurni dali su prošli cilj ili treba još trčati. Nema vijenca, buketa ili trake za pobjednnika, nema niti vode. Ma ko ih j.. mogli su stati na svakoj postaji i napiti se koliko ih volja!
Gledatelji su posebna priča ... kakva priča? Najkraća na svijetu ... nema nikoga. O ima policije, svaki metar i to gledaju negdje okrenutih leđa kao da su trkači "kužni". Ma sjedni Peking evo ti jedinica iz svega!