Pronacija, supinacija, ...i ja

Kad god se negdje dotaknem ovakvih izraza sav se u njih upetljam i ulijepim ko dijete na slaju. Vječita tema po bespuću interneta koja se na kraju uvijek svede na nešto slično "bosanskom loncu". Pa i onom političkom ako baš hoćete.
Nisam namjerno htio da googlam ništa o njemu(loncu) jer me ne zanima da budem u pravu ali mislim da je on nastao kao hrana za siromahe u koju su uvaljivali sve što je ostalo od "jučer", a poslije se to pretvorilo kao u nešto tradicionalno i dobro. Pa ... možda dobro, nisam ga dugo probao od kad ga moja punica ne radi, a to je ihaj.. stara povijest ko bosanske piramide. Kod tema kao što su tenisice ovakve ili onakve, bez njih, dužina koraka, način trčanja(na petu ili prste) sve liči na bosanski lonac i uvijek postoje dvije ili više potpuno suprotnih teorija i naravno njihovih revnih sljedbenika. Oni usprkos nedostatku znanstveno potvrđenih činjenica čvrsto stoje zakopani u svojim rovovima i opiči po onima preko! Što bi i ja bio drugačiji pa evo da iskopam i ja moj vlastiti rović.  
Što po meni kaže povijest? Ako me niste pažljivo pratili, nisam ja baš od jučer iako nisam baš ko "No1". Do osamdesetih, a ja sam nešto(dosta) prije toga prestao trčati nije se u trkačkim krugovima o tome baš puno govorilo.
Jedini koji su sedamdesetih radili znanstvene studije su bili nijemci(valjda oni istočni). No uzorak ispitivanja su bili elitni i malo manje elitni trkači jer su se tada samo takvi bavili trčanjem. A oni su svi mahom trčali na prste tj. prednju stranu stopala i eventualno punim stopalom na dužim prugama. Kad se osamdesetih javio bum trčanja i fitnessa u americi. Trčati su počele mase pretilih i manje aktivnih ljudi i to trčanje je po prirodi stvari bilo bliže hodanju(jogging ili shuffle). A pri hodu prednja noga aterira naravno na petu. Broj ozljeda trkača je znatno porastao. Istraživanja su tada potvrdila da se kod trčanja na petu javlja visoki vrhunac sile opterećenja prije onog glavnog vrhunca opterećenja koji je iako velik(i do tri puta težina trkača) ipak postepen.
Postojala su dva rješenja. Smanjiti silu ili promijeniti način trčanja. Obzirom da brdo(trkači) nije htjelo muhamedu, muhamed ... brdu. Proizvođači tenisica su da bi spriječili taj vrhunac jednostavno nabili svakojake materijale za amortizaciju u petu i to ponudili raji kao spas od ozljede. Činjenica kako su mnoge nezavisne studije nakon toga situaciju po pitanju ozljeda proglasile mnogo gorom nije ih uopće uzbuđivala jer su jednostavno uložili više u marketing i dalje kontali nove šuške. Možda su u tome imali i potporu mnogih ortopedskih institucija, po onoj: "kad jednom smrkne, drugom svane". Onda su se javili neki drugi ali i neki opet isti! Sjetite se Nike "Air" pa nakon toliko godina Nike "Free". Možda opet da zarade lovu, koji će ga vrag znati.
Nisu izmislili ništa novo: trčanje bosih nogu. To smo stalno radili kad smo bili mladi, to su i mnogi  stariji treneri prakticirali da se "popravi forma trčanja"(način trčanja). Znanstvena istraživanja potvrđuju činjenicu da je tijelo: koštano-mišićne i vezivne strukture(u ovom slučaju nogu) sposobno da se adaptira na promjenu podloge trčanja promjenom ukrućenosti mišića i tetiva, a čak dugotrajno i promjenom gustoće koštanog tkiva kako bi ojačalo i spriječilo ozljede. Ta ista istraživanja pokazuju da je opterećenje ahilove tetive i plantarnog dijela stopala znatno veće pri bosonogom trčanju. Za pobornike trčanja na platformama od 2-3 cm iznad pete to je bio dovoljan argument. Da ne lažem i ja sam kupio jedne takve kad sam odmah nakon operacije noge nastavio trčati u minimalističkim tenisicama i zaradio plantarni fasciitis. I moje prvo trčanje nakon više desetljeća pauze je bilo u nečem što je izgledalo kao balerinke(nisu bile roza majke mi) i završilo je djelomičnom rupturom Ahilove nakon samo tri kilometra. Ali ja sam poseban predmet za neku drugu studiju. Uglavnom nije sve tako jednostavno.
I onda koja je korist od izvjesnog i mogućeg mučenja sa ahilovom ili stopalima.
Pa korist je velika jer ahilova tetiva apsorbira i vraća oko 35% kinetičke energije doskoka(na prednju stranu stopala) pri trčanju, a mišići i tetive stopala još 17%. Aterirajte na petu i odrekli ste se dobrog dijela energije koju morate nadoknaditi naporima ostalih mišića.
Dokazano je da i najkvalitetniji ciklus treninga ne podiže VO2max više od 15%(osim možda kod početnika), a ima i svoj plato tako da je to što imate ako duže trenirate zacementirano i samo se sa vremenom rasipa i kruni ko loš beton na kiši. Pitajte mene ili još bolje Bepa šta to znači. Ja se nebi odrekao niti jednog od onih 35+17%!
Stare tenisice pa šta! Ak su još na okupu, imaju sentimentalnu vrijednost ili vam pašu uz boju očiju. Ne bacajte. Kako se gubi svojstvo prigušivanja udaraca, noga se prilagođava i nema nikakve veze što su prešle 1000 ili više km. Uostalom miksajte sve što vam padne pod nogu, samo da ne žulja. Jedino što osobno smatram štetnim je ta spika o pronaciji i supinaciji te kako treba imati obuću sa većom kontrolom za jedno ili drugo. Ma tona sr..nja, man'te se kontrole da je dobra i pas bi je imao.
Nisam našao niti jednu studiju koja govori o iole jasnoj vezi između ovih pojmova i ozljeda. Kao ono: "to preporučuje moj ortoped"!
Ne mislite valjda da su vaši liječnici drugačiji od industrije tenisica? Oni samo reklamiraju svoje sponzore. Dati ću vam nekoliko mojih primjera.
Primjer prvi
Privatni ortoped sa puno sijedih i velikim iskustvom u državnim bolnicama.
Problem: moje desno koljeno otečeno ko buhtla i bolno. Snimak rendgena uredan.
Dijagnoza: nakon pet milisekundi pregleda chondromalacia patellae(trkače koljeno) jer sam mu ja budala rekao da trčim, a ja tek počeo.
Rješenje: igraj golf i spasonosne tablete koje neću da spominjem.. ma nema veze sa životom on reklamira tablete.
Primjer drugi
Nakon četiri godine problem sa lijevim koljenom nakon drugog kola zimske lige i ovaj put stvarno točna dijagnoza ali začuđuje me razmišljanje tog drugog liječnika kad je ustanovio da imam visoki svod stopala i da sam supinator. Rekao je: "Mora da se jako mučite kad trčite"!!! Koji kua rekao bi Robi K. Kako li se onda muče oni što na utrci sopću ponekad ko trudne sipe, a ja ih prolazim i pričam sa kolegom. Ma ko se muči: "idi leči se bre".
Naravno za desno koljeno je rekao da nije problematično ni pod razno i preporučio svoje omiljene Asics Gel Nimbus tene. Prije toga je preporučivao New Balance. Znam bio sam x puta kod njega jer kao doktor je ok ali...
Primjer treći
Taj mi je isti doktor sad nedavno zbog problema sa tetivama aduktora još i rekao kako sigurno imam jako lošu tehniku trčanja :-( ! Što na to kaže Vaso koji me zove manekenom trčanja. A nije on jedini koji to kaže. Ja još nisam napravio selfi pa nemrem komentirati. Što vi koji me znate mislite ... jednostavno se tako nabacuju teorijama da je za ozljedu kriva moja "loša tehnika trčanja"!  
Istina je da sam i previše puta bio ozlijećen ali kad se malo i iskreno zadubim u uzrok, to nema nikakve veze sa tenisicama ili načinom trčanja. Trčite, vježbajte i slušajte najviše sebe(svoje tijelo). Uz malo truda i sreće naći će te vašu idealnu formu trčanja.