Mišići

Da vas više ne davim o svojim za vas beznačajnim problemima evo malo i možda zanimljivih znanstvenih stvari o i oko trčanja. Već sam spominjao kako je knjiga koju već neko vrijeme čitam(Tim Noakes: Lore of Running ili slobodno prevedeno "Spoznaje o trčanju") zapravo vrlo opsežan skup znanstvenih činjenica, studija i teorija koje su vezane uglavnom za trčanje ali neke druge sportske aktivnosti(biciklizam, skijaško trčanje, plivanje ..). Poznati portal Runner's World je ovu knjigu uvrstio u obaveznu literaturu za svakog ozbiljnog trkača i trenera("For the serious runner or coach this book is a must."). Prvo poglavlje u knjizi detaljno secira mišić, njegovu strukturu te način funkcioniranja(kontrakciju). Možda i previše detaljno ako niste biolog, bio-kemičar ili jednostavno barem znanstveni fanatik(kao ja)!
No svaki trkač, a pogotovo trener mora znati bar osnovni ustroj mišića bez ulaska u detalje kao što su miofibrili, sarkomeri i slično.
Pojednostavljeno to bi bilo: mišićna vlakna, mitohondriji i energetski sadržaj mišića u vidu triglicerida i glikogena.
Mišićna vlakna
Većina je čula da postoje dva osnovna tipa mišićnih vlakana: spora mišićna vlakna(tip I) i brza mišićna vlakna(tip II). 
No ustvari podjela je malo kompliciranija jer sa podvrstama ih je čak pet. Neka su tek nedavno otkrivena i labaratorijski klasificirana te imaju u najmanju ruku čudne osobine. Zapravo se samo brza vlakna dijele u podvrste.
Spora mišićna vlakna tip I imaju vrlo visok sadržaj mitohondrija i mioglobina(myoglobin) te enzima koji sudjeluju u oksidativnoj(aerobnoj) pretvorbi glikogena triglicerida i glukoze iz krvi u osnovnu pokretačku tvar mišića ATP(Adenosine Triphosphate). Odnosno kako to Tim Noakes zove energetsku "valutu" mišića.
U knjizi možete naći i cijeli detaljni opis bio-kemijskih procesa koji dovode do kontrakcije mišićnog vlakna. Zbog visokog sadržaja mioglobina, proteina koji preko sustava kapilara prenosi i sprema kisik u mišićna vlakna, ona(tip I) su crvene boje. Mioglobin je da tako kažem rođak hemoglobina iz crvenih krvnih stanica za kojeg svi znate da prenosi kisik iz pluća preko krvotoka tamo gdje je potreban. Mišići tip I su spori jer imaju vrlo malu miosin ATPhase aktivnost ali to nebi posebno objašnjavao jer je komplicirano ... uglavnom njihova kontrakcija je spora. Osim što su spori još su i oko pet puta slabiji od mišića tip II, a ja to jako dobro znam!
Brza mišićna vlakna tip II se djele u dvije osnovne podgrupe: tip IIa i IIb te još u neke mješane podgrupe. U zadnje vrijeme otkrivena je i još jedna podgrupa brzih mišića koji se negdje u literaturi nazivaju i tip IIx, a negdje tip IIc.
Osnovna osobina mišića tip IIa je da imaju takođe relativno visok sadržaj mitohondrija i mioglobina uz zadržanu brzinu kontrakcije i snagu.
Mišići tip IIb su tipični sprinterski mišići sa niskim sadržajem mitohondrija i mioglobina te aerobnih enzima. Zbog toga imaju svjetlu boju i treningom znatno povećavaju volumen. Razlog za to je moguće potreba da u sebi akumuliraju više glikogena jer njegova pretvorba u ATP molekule bez prisustva kisika stvara samo dvije molekule u odnosu na 26 koliko ih se dobije oksidativnom pretvorbom. Ostatak je laktat koji sustavom kapilara i enzima prenosnika odlazi u krvotok.
Mišićna vlakna tip IIc su nespecijalizirana primitivna vlakna koja se mogu istrenirati da budu kao tip IIa ili tip I. No istraživanja govore da imaju snagu još dva puta veću od mišića tipa II! Ovakva mišićna vlakna su pronađena u nešto većem odnosu samo kod elitnih trkača na duge pruge(endurance).
Još jedna važna razlika između mišićnih vlakana tipa I i II je njihova elastičnost. I za čudo elastičnost brzih mišića je veća nego onih sporih.
Kad tome pridodamo činjenicu da se u svakom ciklusu trkačkog koraka istovremeno događaju centrične i ekscentrične kontrakcije mišića koje se vrlo razlikuju po snazi i broju aktiviranih vlakana(ali o tome drugi put) svaki nedostatak u treniranosti pojedine vrste mišića može dovesti čak i do ozljede. To je pogotovo izraženo u trčanju nizbrdo kad ekscentrične kontrakcije kvadricepsa proizvode višestruko veću silu na ostala mišićna vlakna(spora) i vezivno tkivo(tetive), ozljede su tada i najčešće. Kad se samo sjetim Pazina i one nizbrdice na mostu preko Pazinčice ...! 
Zašto je sve to važno? Pa svi smo mi rađeni po nekom nacrtu i sadržaj(odnos) mišićnih vlakana nam je po tom istom nacrtu(genetski) određen.
Znači ako smo rođeni kao sprinteri teško da ćemo ikada biti dobri dugoprugaši i obrnuto. Istraživanja velikog broja elitnih trkača pokazuju vrlo precizne odnose tih mišića zavisno od discipline. Evo što kažu za mišiće tip I(moj tip?).
Elitni sprinteri  26 %
Srednje pruge  45-52 %
Elitni polumaratonci 54 %
Maratonci(ultra m.) 79-88 % 
Loša vijest je da ako ste baš građeni sa deficitom mišića tip I nikad nećete biti sjajan maratonac, ali to ne znači da ga nećete moći istrčati.
Druga loša vijest je da istraživanja govore kako ranije umiru oni jaki i brzi.
Dobra je vijest da se mnogo toga može treningom popraviti. To dokazuje i relativna promjena odnosa brzih i sporih mišića kod elitnih trkača zadnjih desetljeća u korist brzine. Pa maraton se danas trči na granici 3 minute i brže po kilometru, to se ne bi moglo bez dobrog doprinosa brzih mišića. 
Uostalom ako ste jaaako uporni, imate sreće sa zdravljem te doživite duboku starost možete biti i svjetski rekorder u svim disciplinama od 100 m do maratona, kao naprimjer Fauja Singh koji drži sve rekorde za one starije od 100 godina ... mašala!
Možda je on prerušeni No1, bradu i brkove sigurno ima jer je Sikh. Sad ima 104, a povukao iz aktivnog takmičenja prije dvije godine.
Eto ovo je bilo najosnovnije, a sljedeći put ću malo mitohondrijima.