Prošla su još dva dana od zadnjeg posta i trčanja. Situacija sa ozljedom je opet "status quo". Lagana bol pogotovo ujutro i nakon dužeg sjedenja. Jutros su moji tići(unuci) odletjeli na krilima Ryanair-a u kišnu i hladnu Englesku. Za utjehu niti Pula danas nije u najljepšem izdanju. Sipi sitna i dosadne kišica i izgleda kao da ljeta nije niti bilo. A još jučer smo skakali sa mola na Valkanama i uživali u ono malo valova što je ostavilo jugo od neki dan. Još jučer sam ih gledao kako uživaju u zadnjem sladoledu ovog ljeta. Još jučer smo se probijali kroz gužvu u "Prvomajskoj"(via Sergia) i opčinjeno gledali "3D Maping" na uvijek istoj ali svijetlom preobraženoj zgradi pored Augustovog i odradili oproštajno slikanje sa Uljanikovim dizalicama u duginim bojama iz ACI-jeve "Torte".
Trebao bi obući tenisice i izaći. Uvaj put bez kabanice ali čini mi se kako bi svu tu tugu koja me pritiska pretvorio u bjesomučan trk. Ja nažalost nemam trenera koji bi mi odlučno i mudro rekao uspori ... nisi na utrci ... Kako je to lako reći drugima.
Mogao bi nastaviti i druženje sa mojom debelom knjižurinom pošto sam sad već prešao prvu četvrtinu(PART I: Physiology and Biochemistry of Running) u kojoj se riječ trčanje spominje samo slučajno, a puno je anatomskih naziva, kemijskih spojeva i formula, dijagrama, analiza i studija metaboličkih procesa.
Novo poglavlje(PART II) ima naziv: Training Basic. Možda kad pređem na to novo poglavlje i u mom trčanjz počne novo poglavlje ili sam stvarno osuđen i dalje na "Sizifov" pokušaj povratka do kraja vijeka. Odoh ipak trčati.
Nema komentara:
Objavi komentar