Još sam na GO(godišnji odmor) i nakon malo zujanja po merkatu evo prebirem misli i neznam što bi sa sam sobom. E da mi je takav godišnji bio lani znao bi itekako što. Trčao bi naravno!
Ovako danas moram pauzirati nakon jučerašnjih laganih ali meni trenutno ipak dugačkih 17-18 km na memorijalnoj utrci "Antonio Cukon". Za utjehu bol u preponi je manja nego što sam očekivao i nakon jutarnjih pola sata vježbi i istezanja skoro da je kao svaki drugi dan kad ne trčim. No iz nekog nepoznatog razloga još uvjek je tu. Možda samo da me nervira jer je inače moj život kao previše bezbrižan...? Dobra vijest je svakako da ove godine nisam zaradio upalu pokosnice kao lani kad sam ko sivonja jurio od Marčane do Mutvorana sa pulsom na maksimumu dobar dio one največe uzbrdice. Valjda sam se htio pokazati ili dokazati novom društvu da onaj rezultat(lani) u Rovinju i na Drenovici nije neki slučaj.
Sad sam taj zadnji dio prvo ugodno ćakulao sa Edom pa sam tek na uzbrdici malo krenuo obilaziti da dostignem Dubravku i uz nju trčao do kraja te je savjetovao kako da trči uzbrdo. Pokušali smo malo pritisnuti da stignemo Irenu ali ona je jako dobro držala tempo jer je kako kaže bila nabrijana da stigne muža, a on se nije dao. Na kraju kad smo stigli, tamo su već bili svi oni mladi i brzi: Rnjak(mladi), Stanić i još neki. I opet je bilo lijepo druženje i izvrsna hrana kao i lani, samo sam se ovaj put osjećao više kao da sam kod svojih i zadovoljno ćakulao sa sad meni poznatim i bliskim ljudima. Velika hvala "Cukiju" što nas je opet okupio i lijepo ugostio.
Nema komentara:
Objavi komentar