Ubio sam se za ručak od mog omiljenog jela iako je svemu nedostajala čašica crnog ili bar pivce. Jednostavno nije bilo mjesta u mješini, a na ergometru se trebaš u svakom zaveslaju povući naprijed sa koljenima skoro do grla. Ona instrument tabla je bila u velikoj opasnosti da je ne zalijem sa poluprovarenim lososom i krompir salatom. Preskočio sam i trčanje za zagrijavanje računajući da ću sve odraditi polako na ergometru. Kad sam krenuo tamo su već uvelike potezali neki mladi ali i stari veslači. Srećom nisam vidio što njihov monitor pokazuje inače bi sigurno umro od sramote. Valjda da se ne sramotim previše instinktivno sam počeo ubrzavati ali možda malo prerano. Prozori su u dvorani bili otvoreni jer je bilo vlažno, a na leđima sam osjećao propuh kojeg se mi balkanci, to je poznato bojimo više nego smrti ili poreza. Znao sam da to neće biti dobro pa ipak sam odradio kao i prošli put 8 kilometara. Na kraju sam usprkos tome što mi se želudac raširio do grla i reducirao volumen udaha na polovinu išao malo sporije nego prošli put ali puls je u prosjeku bio čak za 10 otkucaja niži. Nakon toga sam se lijepo istegnuo i sve je izgledalo ok dok se nisam kući istuširao pa još pojeo pola ručka moje žene. Pokušaj da se ustanem sa kauča nakon zaslužene pivice je bio katastro-fatalan za moja leđa.
Koji kua sad, taman sam se htio phvaliti kao me ne ubija išijas već dugo i slično. To je bio znak da uzbrdice u četvrtak ne dolaze u obzir iako bi već zbog bolova u ahilovoj i iza koljena to trebao izbaciti. Valjda mi je to prst sudbine zaprijetio jer je shvatio da ću čačkati mečku i ipak ići uzbrdice. Osim što mi je prst sudbine zaprijetio, opet se umješao i pozvao me u četvrtak na stadion jer Erol slavi rođendan pa će nakon treninga pasti nezaobilazno pivce sa društvom. Sve se urotilo protiv uzbrdica i morao sam popustiti. Nisam imao blagu ideju što trčati jer mi je glupo kružiti polako na stadionu dok ekipa stenje na dionicama. Rekao sam u sebi trčati ću test pulsa koji dugo nisam trčao. To je nešto kao "cut down" tempo ali se ne trči po tempu već po pulsu. Krenem sa aerobnim srednjim ili donjim i svaka dva kilometra dižem za 10 otkucaja ili svaki kilometar za 5. Tako idem obično oko 6 km. Kad iscrtaš dijagram brzine i pulsa treba biti ravan pravac koji prolazi kroz tri do četiri točke. Ako se lomi znači da nisi više bio u aerobnom jer nakon toga puls više ne raste proporcionalno brzini. Obično idem do 155 jer je to malo ispod LT pulsa kad sam utreniran. Brzina ili tempo mi govori koliko sam aerobno spreman u odnosu na očekivano ili neke starije testove. Naravno i jučer se opet umješao prst sudbine odnosno ženini prsti sa ultra dobrim ručkom skrojenim za mene. Teleća jetrica na žaru za anemičnog didu. Uz to je bila servirana jaka južina zbog koje sam u zadnji čas i ja skinuo jednu majicu. Zbog ručka sam kasnio na stadion i kad sam došao svi su već uvelike trčali pa se uz gomilu Barbarinih klinaca iz AK Istra, "elitne pulske" i nas "uljanikovce" jedva probijalo po stazi. Ja sam odabrao vanjsku i odradio taj cut-down tempo malo neprecizno jer mi je vjetar razbijao osjećaj tempa i po mraku nisam baš često mogao vidjeti puls ali sve u svemu bilo je otprilike očekivano. Još sam sa pulsom sasvim malo iznad najbolje aerobne forme ali linija se već lomi oko pulsa 155. Znači da je u pomoć došla teška artiljerija brzih mišića koje sam bolje nabildao ove godine, a LT mi je malo pao ispod 157 i to bi još trebao vratiti. Ipak 4:10/km sa pulsom 155 i 4:02/km sa pulsom 161 nije uopće loše. Kad se još malo aerobno popravim i izbrusim polumaratonski tempo neće biti problem držati tempo oko 4:15/km tih sat i pol. Dok sam ja završio svi osim slavljenika i Ozija koji danas slavi rođendan su već otišli. Ja sam napokon dočekao svoje pivo više od dva sata nakon ručka ali bolje ikad nego nikad. Da baš sve ne pokvarim ovaj tjedan trebam odraditi još dužinu trideset kilometara ali i tu mi prijeti Sijerkovićev prst vremenske prognoze koja baš za subotu nije nešto vesela iako je i danas ovdje mokro kao u Makondu. Biti će to samotna, mokra i hladna dužina ali ja sam već na to oguglao. Tješim se da je prognoza za dva tjedna u Londonu savršena. Još kad bi bila i točna.
Nema komentara:
Objavi komentar