Hladni doček

 Jedva sam čekao da pobjegnem iz jedne ledare iako su zadnja tri dana boravka preko kanala bili zapravo dosta topli, da bi uletio u drugu. Čuo sam da se na povratku sprema kiša, a prve naznake da vrijeme nije baš sjajno sam vidio kad je prije slijetanja na Ronchi avion bio pola sata u nekakvoj sivkastoj čorbi od oblaka. Zemlja se ukazala kad smo već prelijetali Soču koja se tu negdje blizu ulijeva u more. 
Mada nisam baš ni mogao nešto gledati jer je moje rezervirano mjesto uz prozor zaposjela jedna matora baba talijanka, a ja sam na kraju odustao od objašnjavanja da je sjedalo 6a do prozora. Uostalom tko bi ih, nju i njenog još starijeg polu gluhog muža bio izpretumbao u onoj gužvi. Ionako sam imao zanimaciju cijeli put. Pročitao sam jednu trećinu knjige koju sam kupio: "Today We Die a Little! Richard Askwith, o životu Emila Zatopeka. Još kao klinac sam čitao jednu koju mi je nabavio moj stari vjerojatno iz vojne biblioteke ali osim fascinacije Emilom i maratonom malo detalja sam zapamtio od tada. Iz čitalačkog zanosa povremeno me prekidala moja žena koja je sjedila iza mene i iz dosade ometala svojim tarzan-engleskim dvoje mladih do nje. Ali definitivno me trgnulo treskanje aviona čim smo izašli iz oblaka.
Znači dolje dere bura, a gore je sve crno. Samo da ne bude snijega do Pule. U Puli nas je dočekala ipak samo kiša ali i jaka bura. U stanu hladno kao u grobu. Sa klimom i centralnim do daske trebalo je tri sata da se počnem pomalo skidati. Još me i gora situacija dočekala ujutro u firmi ali tamo ni centralno skupa sa klimom nije zagrijalo moju kancelariju do kraja dana. Prognoza za nastavak ovog hladnog mjeseca je još hladnije sa snijegom i kišom uz obalu do kraja tjedna i jakim zahlađenjem sljedeći tjedan. J...te kud ćeš hladnije ... da sam glup kao Donald sad bi rekao: kakvo je..o globalno zatopljenje, to je izmišljena priča. Kad gledam statistike najhladniji mjesec sa prosjekom od 3,7 C na treninzima je bio siječanj 2017 godine, a ovaj mi je već sada na 2,4 C. Već mi je pun kufer zime, a moj buraz se brčka na plaži u Zanzibaru ... Sljedeće godine odoh i ja negdje gdje je toplo zimi. Jučer sam dobio drugi anti tetanus i opet kao da sam imao cijeli dan laganu fibru no morao sam i otrčati nešto popodne. Jedva sam čekao da probam nove Adizero Adios tenisice pa sam odlučio trčati standardni trening: kuća, Verudela, kuća sa dva kilometra zagrijavanja 6 kilometra tempa i još dva lagano za hlađenje. Teško mi je odrediti kako sam se osjećao jer me opet u povratku malo ometala bura no svakako sam bio dosta brži nego inače. 
Ubrzao sam u odnosu na prije mjesec dana oko 5 sek po kilometru pri otprilike istom naporu. 
Zapravo tako sam ove godine samo trčao dva puta ali na stadionu i samo 5 kilometara pa je zbog onog prvog kilometra kad puls još ne dosegne pravu vrijednost prosjek pulsa uvijek malo niži. Dobro je što ne osjećam više onako jake bolove u zglobu i ahilovoj, a i stopalo kao da pomalo prolazi. Hladnoći se čini mi se pridružila i društvena mreža. Možda se ufendila jer tamo nisam baš imao mnogo vremena da pogledam što se dešava. Eto na primjer jedan moj prijatelj stalno nešto posta(vlja) na FB u stilu ... trčao 4,3 km, ... hodao 2,19 km. Bog te mazo dobiva lajkova i onih mišićavih ruku ko u priči. Moja kćer stavila sliku moje žene i mene sa cigarom u ustima na Covent Garden-u i ubode 55 lajkova i brdo komentara od ljudi koje ja niti ne znam. Bar neke, neka se ostali ne uvrijede ali kakvog to ima smisla. Ja se potrudio i uslikao desetak vrsta piva među inima koje sam probao u ova dva tjedna i ... nula, čista nula. Bar sam se nadao da će mi jedan od silnih pivopija koje znam zavidjeti. Kao što ja zavidim mom burazu što sad grije jaja na plaži u tom Zanzibaru i ja to uredno "lajkam". Ko to nebi "lajkao". Stavio ja i malu dužinicu od 26 km kroz egzotična mjesta u tempu koji taj moj dvadeset godina mlađi frend može samo sanjati i još po prvi put opalim nešto fotki. Ništa opet hladna nula. Koji kua sam vukao mobitel?
Ma zabole me, doći će proljeće, a imam ja i svoj blog koji ipak par onih koji meni vrijede čita. Čujem da mi "lajkaju" kad se nađemo na kafici ili pivi.