Htio sam malo promjene, podloge. Ideja je bila da pokušam trčati nekim biciklističkim i pješačkim stazama prema obližnjim mjestima koje prolazimo vlakom kad idemo za London. Samo ih je trebalo naći. Malo sam proguglao i pokušao zapamtiti rutu ali sam za svaki slučaj ponio i mobitel ako se negdje pogubim. Ta ruta bi trebala prolaziti pored Lutonskog aerodroma, a do tamo put znam napamet i izmjerio sam da ima oko dva kilometra od kuće. Do njega je uglavnom nizbrdo ali nisam imao prevelikih problema sa još ne razgibanim zglobovima. To ne mogu reći i za Garmina jer je u početku pokazivao užasno sporo trčanje od 7 do 8 min po kilometru, što nije bilo moguće. Kad sam već prolazio pored zgrade Vauxhall-a tek je označio prvi kilometar, a do "Luton arport parkway" stanice nije bilo više od par stotina metara. Dali da se brinem kad se i GPS sat gubi? Prvi promašaj je bio na dvostrukom rotoru ali sam ga uspješno otklonio uz neznatan gubitak tempa jer promet nije bio još tako živ. I onda sam ugledao prvu tablu. Harpenden 4 i 3/4 milje! Samo, gotovo da sam odustao i vratio se kruženju po Stockwood parku ali znatiželja je bila jača. I nisam pogrešio.
Nakon blagog uspona kroz šumu izlazi se na stazu visoko iznad ceste sa jedne strane i pruge sa druge strane. Gotovo sam poželio stati i slikati svakih par stotina metara ali petljanje po mobitelu nije moja najbolja strana, a nekako me vuklo da nakon onih prvih par sporih kilometara trčim malo brže od 5 minuta po kilometru.
Putem sam sreo samo jednog biciklistu, jedan stariji par sa psom i jednu mladu trkačicu. Dok sam se približavao Harpendenu sve više je bilo trkača i šetača, a Garmin je pokazivao da sam tek oko osmog kilometra.
Na izlasku sa staze u naselje uočio sam novu oznaku koja je pokazivala prema mjestu u kojem sam jučer bio sa ženom i oznaka je pokazivala još 4 milje. K vragu, ako je ovako i za tamo zašto ne. Uvijek se mogu vratiti ako mi se čini previše. Onda su oznake postale rijeđe, a skretanja češća i na koncu sam shvatio da idem pogrešnim putem. Zato sam nakon što sam prošao deset kilometara odlučio da okrenem nazad u nadi da sam zapamtio sva skretanja. Naravno da nisam ali kad nemaš kartu pitaj seljaka. Na koncu sam još ja pomogao jednom biciklisti koji se izgubio usprkos karti. Malo razočaran svojim navigacijskim sposobnostima vratio sam se skoro istim putem nazad. Kad sam prolazio pored oznake za ulicu moje kćerke, Garmin je pokazao 21 km i vrijeme 1:46. Bilo mi je malo i morao sam negdje ubiti noge još dvadesetak minuta. Izbor je odmah pao na Stockwood park iako sam znao da je danas sve odmrznuto i da če biti jako gnjecavo.
Zapravo je to bilo baš ono što mi je trebalo. Još 4-5 kilometra lagano po mekanom. Tek kad sam gledao podatke sa sata uvidio sam kao je zadnji kilometar i nešto uspon do parka strm. Usprkos relativno laganom osjećaju, puls mi je dobro poskočio i podsjetio me malo na onu uzbrdicu prije cilja u Beogradu.
Time sam ovaj tjedan već prebacio svoj plan ali sutra moram opet sa kćerkom još malo istezati noge u njenom ritmu. Biti će to preko 70 kilometara ali u nedjelju putujem pa ću se oporavljati gotovo dva dana. Siguran sam da će mi puno toga nedostajati ali kući je ipak naj ljepše.
Nema komentara:
Objavi komentar