srijeda, 28. veljače 2018.

Muza

  Otvorim komp i još jedan prijatelj na FB kojeg nisam tražio mi je prihvatio prijateljstvo. Bar je dobar trkač iako ga ja osobno ne poznajem osim onako iz viđenja. Robi je zapravo najbolji trkač kojeg trenutno imam u listi. Možda se upoznamo malo bolje ali za to bi trebao početi da se utrkujem. Osim toga, dan koji je počeo sa jutarnjim trčanjem na posao pri -6 C mi je uljepšala izvedba jednog uličnog svirača koji je na FB stavila rođakinja moje žene. Nije bio Otis(Redding) ali je bio toliko dobar da sam par minuta nakon slušanja ostao potpuno bez teksta. "I'm sittin' on the dock of the bay ..... Wastin' time". Baš tako, gubim vrijeme iako ga nemam baš mnogo i jednostavno se teško pokrećem. Odradim trening, a više niti ne pogledam rezultate vremena i slično. Blog mi se neda pisati jer kad sam nedavno prelistavao stare u potrazi za materijalima za članke u "Glasu Istre" zaključio da sam prije pisao puno bolje. Bio sam inspiriran jer je ozljeda bila moja "muza". Kad je nema, teško mi je. To sa pisanjem svaki tjedan za novine mi sve teže pada ali uvijek u zadnji tren iskopam nešto. Postao sam pravo novinsko piskaralo. Nema veze jeli dobro, točno ili nedaj bože istinito, važno je da se stranica popuni tekstom. I to sad u pravom piskaralo maniru uletim u zadnji čas. Nemam još niti plan, a za manje od tri tjedna trčim polumaraton. Čak mi je i hladnoća postala ne zanimljiva. Neki koji promatraju sa strane smatraju to što trčim sa minusima i buri nekim postignućem, a ja sam kao oguglao. Jučer sam trčao tempo na -3,9 C uz nešto slabiju buru nego ovih dana ali nemam nikakav dojam o tome. Trebao sam trčati "Cut down" tempo. Krenuti sa gornjim aerobnim oko 4:35/km i svaka dva kilometra skidati po destak sekundi ali je već bio mrak i hladno. Nije mi se dalo stalno petljati po satu kojeg ionako baš ne vidim pa sam nakon jako sporog zagrijavanja na osjećaj otrčao još 8 kilometra tempa i za hlađenje koje mi i nije trebalo još dva lagano. Ovaj put sam bio pametniji pa sam za "hlađenje" obukao dodatnu trenirku inače bi se brzo pothladio. Tempo je bio srednje brz(polumaratonski). Iako sam tako(4:14/km) trčao i prošli mjesec ovaj mi je put srednji puls bio malo niži i ipak sam trčao 8, a ne 5 kilometra. Ništa spektakularno kao što je to i primjereno mojim godinama. Moram biti zadovoljan da nije gore. Još danas i sutra će biti navodno hladno, a ja sam svoje za ovaj mjesec odradio bez nekog velikog napora ni posebnog napretka.
Možda treba još vremena da se pokažu rezultati iako je to drugi za redom rekordan mjesec po kilometraži sa drugim najnižim prosječnim pulsom od kad trčim i samo za jedan viši od prošlog ali brži za deset sekundi po kilometru uz povećanje prosječne duljine trčanja za više od 4 km, na 12,54 km. Kad po tim  mjerilima uspoređujem mjesec prije trčanja polumaratona u Crikvenici 2014 godine nikako nebi bio zadovoljan sa utrkom polumaratona sporijom of 1:30. 
Zapravo bi u Zagrebu trebao trčati osobni ali ...  

Nema komentara:

Objavi komentar