Usporavanje

Prošlo je skoro tjedan dana od zadnjeg bloga i možda bi netko pomislio kako se ništa u tom periodu nije desilo ali zapravo se dešava dosta toga ali mi se sve čini beznačajno i trivijalno. Nastavio sam sa povećanjem volumena i prvi tjedan nakon 7 mjeseci trčao više od 60 km. Zapravo ima malo simbolike u tome jer je to period od prve u nizu ozljeda koje su me zadesile nakon Beograda i ozlijedio sam se baš na istom treningu kojim sam i završio ovaj tjedan. 

Tjedan sam završio još uvijek malo kraćom dužinom od 22 kilometra(22,39 km) od Pule do Kamenjaka i nazad. Za nazad sam okrenuo manje od kilometar prije mjesta gdje sam prije sedam mjeseci bio osjetio bol u listu. Uh, sad me podsjetilo! Prekosutra imam pregled dopler ultrazvuka za tu ozljedu ... koja monada, ne znam kako to uopće komentirati. Tada mi je ta dužina bila lagana i na samoj granici iznad zone oporavka. I ovaj put je bilo identično ali ipak 15 sekundi po kilometru sporije. Trčao sam opet sa Draženom koji se još oporavlja od viroze i da nije bilo bolova u stopalu na koje se nažalost privikavam kao na nešto normalno, bio bi to super ugodan trening. Početkom tjedna sam još malo popravio tempo trčanje. Trening sam odradio opet na praznom stadionu ovaj put 5 kilometra u komadu. Skoro deset sekundi brže po kilometru uz neznatno veći puls ali još uvijek u granicama ispod LT. Srijeda se definitivno malo otela kontroli jer umjesto laganih 5 km ujutro i 5 km popodne još toliko otrčim navečer u veslačkom klubu za zagrijavanje i hlađenje te pola sata na ergometru. Od toga bar deset minuta sa opterećenjem koje je slično kao tempo trčanje. Previše za oporavak, zbog čega sam u četvrtak odgodio početak treninga uzbrdica i otišao sa Draženom lagano rastrčavati 10 kilometara jer mu je to bio prvi trening ove godine. U subotu sam stigao samo obaviti kratko zagrijavanje od 6 kilometara nakon što sam se sav ukočio dva sata šetajući sa ženom desetak kilometara uz more. Ona se morala presvući i istuširati, a ja se smrzao živ. Na mjestima je puhala jaka bura i još me Irena koju sam sreo na Stoji zvala da se i ja bacim u more. "Imam ja ručnik nema frke", kaže ona. Samo bi mi još to falilo pa bi ovaj tjedan imao sve. Bicikla, hodanje, ergometar, tempo, dužina ... Daj ne pretjeruj, ionako me već neki čudno gledaju.
U svim statistikama ovaj mjesec mi "štrči"(jer trči, ha ha) jer imam drastično nizak prosječni puls. 
Kad bi usporedio sa prošlom godinom to je za 6 otkucaja niži prosjek ali ne baš toliko manja brzina. 
Istini za volju nemam još velikih duljina od preko 30 kilometra kao prošle godine no ostvarujem ono što sam zacrtao, a to je povećati volumen i usporiti ove zime.
Jučer je navodno bio neki dan depresije .... koji je to moj, nisam ni znao da i to postoji. Ali tako rekli na "tevi", a i stavili film sa Jack Nicholson-om(Gospodin Schmidt) o starcu od 66 g koji je totalno u depri. Otišao u penziju, ostao udovac, kćer se udaje za neku budalesinu, ma koma na kvadrat. Pita se što je uopće ostavio za života, kakav utjecaj, trag ... Nekako se nisam mogao poistovjetiti sa njim iako 66 godina i 64 godine nisu neka velika razlika. On mi je djelovao kao starac, a ja se još uvijek ne vidim tako. Nije da si ja ne postavljam takva pitanja i nisam ni ja siguran koliki je moj otisak na ovom svijetu. 
Uz put mi je zazvonio telefon i Igor sav napaljen pita: "coach" koliko si ti ono imao bodova u Medulinu? Eto izgleda da je u nedjelju u Svetom Petru u Šumi jedan vraški dobar trkač pobrisao dio mog traga i podigao bodovnu ljestvicu na nevjerojatnih 95,6 bodova što je novi rekord Istarske Zimske Lige.
Opet se na zimskoj u Sv. Petru pojavio jedan slovenac. Prije tri godine je to bio izvrsni triatlonac Matic Modic, a ovaj put nešto stariji(preko 50 godina) poznati "treker" Simon Strnad i pomeo konkurenciju. Svaka mu čast, ispred njega su bila samo dva 30 godina mlađa trkača. Naš triatlonac Luka Paliska i dečko iz AK Liburnija koji u zadnje vrijeme često pobjeđuje na zimskoj. Baš me zanima jeli to bila ista staza koju sam i ja trčao prije tri godine jer mi je neobično da su mnogi imali jako puno bodova kao nikad prije toga. Ja sam po hendikepu tada imao rezultat malo bolji od "Stanetovog" hendikep rezultata ali izgleda da je Stane ove godine bio za 43 sek. brži, što mi je malo neobično jer je djelovao jako loše na zadnjoj utrci Zimske Lige u Puli kad je priznao da je umoran i da baš ne trenira. No oni su se možda i ubrzali, a ja sam sigurno usporio ... za sada.