Šaram okolo kao onaj iz vica ... onaj sa balkona ne iz partera!
Probao sam skoro sve što smatraju aerobnim sportovima, a meni je kako tako dostupno. Ima sve to svojih prednosti i mana ali do sad mi se čini da nema strasti prema ničemu. Kad je bicikla u pitanju čim je malo mokro mene je frka da ću pasti ili je mrak pa je još veća frka. Komplicirano, osim ako to nije ona vaša stvar. Plivanje me malo obeshrabruje jer u tome prije svega nisam nešto dobar, a ovi eksperimenti sa smrzavanjem guzice u hladnom moru mi baš ne bude nikakvu strast. Skroz sam zaboravio da postoji i veslanje ali to mi se čini da je tek komplikacija na kvadrat. Zapravo sam mislio da to nije za moje nejake ruke i da se ne mogu pošteno niti zagrijati, a već neću moći potezati rukama. Zapravo ima dosta veslača koji su dobri trkači. Jednom davno dok sam služio vojni rok sam i glatko izgubio u finišu utrke na 5000 m od jednog tada poznatog veslača(Celent). Bilo je to u Šibeniku i iako bi se mogao vaditi da nisam trenirao i da sam se dan prije toga malo zapio sa mojim barbom ipak me prošao kao brzi vlak u zadnjih 200 m. Moje noge su bile kao gumene, a on je još poslje toga trčao štafetu 4x400. Moj prijatelj i klupski kolega je i veslač pa nam sredio trening na ergometru u veslačkom klubu.
Skupilo se nas petero da isprobamo nešto što trkači rekreativci rijetko rade. "Cross" trening inače preporučujem u svim planovima priprema pogotovo u početnim fazama. Bitno je da srce radi ali da se po mogućnosti koriste i neki drugi mišići, a oni izraubani odmaraju. Kažu da je veslanje sličan ekvivalent trčanju kao aerobni trening sa nekim odnosom od 5:4 kad su u pitanju dužine. Moram priznati da nisam proučavao ovu materiju pa sam samo za svaki slučaj stavio srčani monitor i pokrenuo Garmina čim smo sjeli na prilično neudobne klupice ergometra. Meni sigurno fali malo podstave na dupetu. Onda sam malo petljao dok sam skužio pravilno potezati i nakon još par minuta zagrijavanja i prema ergometru jedno petstotinjak metara resetirali smo brojače i "utrka" je krenula.
Samo što se nitko nije utrkivao jer ne znaš kako onaj pored tebe ide. Može imati dugi ali jaki zaveslaj ili može pimplati brže i kraće. Meni su rekli da se previše naginjem nazad pa gubim snagu vraćajući se trbušnjacima u uspravan položaj. Je.. kad su mi ruke slabe pa ne stignem potegnuti jače. Ovako sam zaključio da idem dužim zaveslajem i iako imam nizak broj zaveslaja(oko 25) idem dosta brzo. Malo su me plašili da ne žurim jer ću riknuti, kako se neću sutra ustati iz kreveta zbog leđa i svašta nešto. Svejedno sam nakon 2 km počeo potezati jače i druga dva odradio puno brže ali čini mi se i lakše. Pitam Erola koliko on vuče kad vesla tempo i on kaže oko 2:00/500 m. Zato sam još jedan kilometar podigao i bio tu oko toga, a na momente i brže ali nisam siguran da je meni to bio tempo. Prije će biti da je to bio finiš. Kasnije sam vidio da sam tek tada bio sa pulsom na oko 150 do 152 što je otprilike blizu pulsu kad trčim tempo. Baš jučer sam sam na stadionu koji je bio zatvoren i u mraku trčao 5 km tempa sa pulsom oko 154. Trčao sam 12-14 sekundi sporije nego što to inače radim zbog pada forme i kako ne bi dodatno iritirao stopalo. Dobra stvar je da me je stopalo počelo iritirati tek nakon prve polovine treninga i nije se bitno pogoršavalo prema kraju. Ipak sam se ograničio na samo 10 km jer su mi od veslačkog treninga ostale malo bolne tetive iza koljena ali to je možda zbog prevelikog pružanja nogu. Trebao sam malo skratiti zaveslaj ili se možda može podesiti da klupica ne ide toliko daleko. Moram to pitati sljedeći put, a to će nadam se biti sljedeći tjedan. Ovo je izvrstan cross trening za trkače čak efikasniji od bicikle. Biciklom ću i dalje na posao kad god se može. Bez obzira na to i dalje sam u potrazi za nečim što ni sam ne znam što je ali zlu ne trebalo... Bolje je znati nego imati.
Slučajno sam naišao na tvoj blog.
OdgovoriIzbrišiNeka te ne brine, ili muči to sto si izgubio na trčanju od Cele (koji se sa svojim gabaritima od 197 cm i 100 kg nikako ne uklapa u sliku tipičnog srednjeprugaša), on je bio jako dobar trkač među nama veslačima, a vjerojatno i među mnogim drugim sportašima. Slično je i sa mnogim drugim veslačima. Dobri su i jaki u mnogim sportovima (malo manje u sportskim igrama, osim iznimaka), pogotovo kada je u pitanju snaga i izdržljivost.
Imao sam sreću i privilegiju veslati sa njim godina (dva Svjetska prvenstva i jednu Olimpijadu), pa i utrkivati se protiv njega trčeći na treninzima. Uvijek je i u svemu bio tvrd orah za pobijediti ga. :-)
U vrijeme kad smo veslali zajedno imao je iznimno nizak puls (u mirovanju 28, max 166), dok sam ja imao daleko viši 70/240 (bio sam i mlađi od njega 13 godina).
Na žalost, on je poginuo u saobraćajnoj nesreći u veljači 1992. :'(
Inače ja sam svoju sreću u post takmičarskim godinama (istini na volju i puno prije njih), pronašao u biciklizmu. Zezaju me da sam među veslačima "ground zero" što se bicikle i biciklizma tiče.
Dok kao rani srednjoškolac nisam počeo malo ozbiljnije voziti cestovni biciklu, ni u veslanju nisam bio bog zna kakav, u trčanju pogotovo. I dalje vjerujem da sam baš zbog bicikla postao puno bolji u jednom i drugom.
Sa dosta vožnje bicikle sam počeo i bolje trčati, pa se znalo desiti da i Celu dobijem na treninzima. :-)
Bilo kako bilo, mislim da će tebi i tvojim prijateljima koji budete veslali ergometre to svakako dobro doći u sklopu opće spremnosti i kondicije. Ako si Celin vršnjak (bili ste u isto vrijeme u vojsci), onda pretpostavljam da imaš oko 65-6 godina, pa malo pripazi na leđa da ih ne preopteretiš dok veslaš. A bilo bi super da ti/vam netko od prijatelja koji su veslali malo pokaže tehniku vraćanja. Što zbog boljeg rezultata, što zbog manje mogućnosti ozljeđivanja.
Pozdrav i hvala na zanimljivom tekstu, tim prije što se spominje Cele u kontekstu kako ga pamtim, Krako.