Dobra i loša vijest

  Ima mali milion varijacija viceva na temu dobra i loša vijest. Gotovo uvijek uključuju doktore i neke boleštine. Kao kad su onom jadničku skratili muškost zbog neke boleštine, a doktor mu veli: dobra vijest je da vam je još uvijek ostala tetovaža "Olja", to je pretpostavljam Vaša djevojka? O ne, tamo je pisalo "Pozdrav iz Sevastopolja"! Ima i crnjak o amputaciji nogu, a dobra vijest je da je opet ona muškost sad skoro do poda! Tako je i meni jučer doktor na kolor dopleru dugo gledao obije noge, a naročito se uhvatio lijeve sa kojom zapravo nisam imao nikakvih problema. Postavio je sto pitanja. Pa kad je ovo urađeno, ... gdje, ... tko, ... zar je tada postojalo tako nešto? Kako to da ovo izgleda sasvim kao novo! Na koncu je lakonski zaključio kako nije nikad imao na pregledu ovako dobre noge(dobra vijest) obzirom na to da su obije operirane i još od matorca(loša vijest). Stručno napisano: Stanje iza safenektomije desno i UGFS varikoziteta lijevo: Obostrano duboki venski sustav bez DVT i uredne ... bla bla ... Kad je pitao kako održavam noge, nešto sam nabacio da trčim. Šta, kako, koliko? Maraton? Napolje i tamo sačekajte nalaz, sad ste nas sve ovdje posramili! Koji kua, pa nisam ja tražio pregled nego se moja doktorica uplašila kad je vidjela kako mi je noga natekla. Što je bilo ne ponovilo se ali možda nikad neću niti saznati. Tako je to kad dijagnoza kasni šest mjeseci, ponekad nije niti potrebna. Znači ne treba operacija, sama će otpasti.
Toliko me to obradovalo iako potpuno bez razloga da sam odlučio odraditi odmah one uzbrdice koje sam prošli tjedan preskočio zbog premorenosti nakon tempa i veslačkog treninga dva dana za redom. Ovaj tjedan u utorak sam doduše još povećao duljinu tempo trčanja na 6 km. Veslao na ergometru u srijedu još kilometar duže(7 km) i to baš produžio i ubrzao srednji dio od 3 km u tempu 2:07/500 m. Pa ipak nisam osjećao umor. Možda jer je opet okrenula bura, a temperatura se spustila na ugodnih za pingvine eskime i ostalu snježnu braću 2,8 C. Dobro sam se zagrijao trčeći preko 4 kilometra prije nego što sam krenuo jurišati od zaobilaznice na vrh Vidikovca. Točno do kapije klinike Peharec, tako da ako me strefi herc mogu odmah uletjeti unutra po pomoć. Malo zazirem od tih brzih trčanja, pa sam trčao prve dvije uzbrdice relativno lagano i opušteno. Mrvicu sporije nego prošle godine kad sam to derao sa Igorom. Nisam htio ništa pretjerati za prvi put. Zato sam nakon 2x400 napravio još četiri skraćene uzbrdice od 210 m. Njih sam odradio za čudo dosta brže nego lani, a nikakvog osjećaja da noge pri kraju ne mogu još nije bilo niti na zadnjoj uzbrdici. Pauze sam skratio za dobrih 15 sekundi jer mi je puls u povratku previše padao. Sve u svemu izgleda da veslački i vježbe pogotovo one gomile čučnjeva što sam radio daju neki efekt bar što se tiče brzine i snage. Za vikend je prognoza svakakva, ekipa me zove u Medulin na ravnih 30 km ali mene zove Drenovica tamo bi trebao napraviti oko 25 km sa 320 m uspona po grbavom terenu to mi je nekako privlačnije. Malo me frka jer po mojim projekcijama ovaj mjesec će biti previše preko plana. Neko bi rekao da je to dobra vijest ali mene brine koja će biti loša!