Izbor

  U nekom vicu kad pitaju muškarce kakve žene im se sviđaju oni nadrobe svega i svačega. Od lijepih očiju do kuhanja ali kad im daju da biraju izaberu onu sa najvećim sisama. Tako i ja otprilike biram svoje utrke. Već godinama razmišljam o Beču, Berlinu, Londonu, .... o Južnoj Africi gdje me već predugo zove moj prijatelj zbog kojeg sam i počeo ponovo trčati ali ja se držim uvijek iste šeme. Svugdje imam prijatelje i nema nikakvog problema da odem tamo ali ja ako uopće mogu trčati idem tamo gdje je naj jednostavnije otići. Čak mi je i zadnji odlazak u Beograd izgledao kao komplikovana fraktura lubanje ali kako su sve organizirali drugi ja sam samo uskočio u voz i prepustio se. Mogao sam proći u pola cijene da sam otišao kod bilo koga od rodbine ili prijatelja ali već i posjete samo onim najbližima su mi bile malo previše. Pogotovo što su sve bile prije utrke, a ja ne mogu kao moj prijatelj "grdoba huda" kako sebe zove, trčati sa kilama janjetine i pol gajbe piva u sebi. Ljubljana je nešto drugo, tu sam doma. Nemojte me krivo shvatiti nisam ja kao hrvatski Joras(tukaj je hrvaška), uostalom nisam baš čistokrvni, ako me kužite. Ja volim Ljubljanu iako više volim Maribor(moj Maribor je tak ...) i da ima maraton u Mariboru trčao bi tamo makar cilj bio na vrh Areha. Ove godine sam se nadao trčati u Berlinu da je Ljubljana prošla onako kako sam to zamislio ali obzirom na taj kiks, moram to pokušati popraviti. Ljubljana je izbor broj jedan ali ima jedan veliki nedostatak ili uvjet. Tamo ne idem poluspreman. 
Zbog svega onog lijepog što sam doživio u Zadru na utrci Wingsa i zbog sad mogu reći lijepih godinu dana provedenih u Zadru krajem sedamdesetih, opet ću u Zadar da testiram formu za početak ljetnih priprema. Već sam uplatio startninu i odlučio, tako da nema te ozljede koja bi me spriječila da tamo odem, makar hodao. Ipak ću ja kao Murikami reći: "nema hodanja". Do sada nisam, pa neću kvariti tradiciju. 

Ostaje mi još izbor nekog polumaratona prije Zadra. Prvi termin koji bi mogao ući u obzir je kraj ožujka i to se poklapa sa terminom Porečkog polumaratona. Zadnji termin je Rijeka koncem travnja ali to je preblizu Zadru na kojeg želim doći spreman kao za maraton jer skoro toliko planiram i istrčati. Između su se sad naredali Osijek početkom travnja i Hendrix jedan tjedan prije Rijeke. Još ostaje nepoznato kad je Rovinj jer oni svoj termin kriju kao zmija noge, a svake godine imaju sve manje trkača. Da im ne dođu oni mađarski kenijci po svojih par tisuća kunica možda bi mogao i ja do postolja. Šteta jer Rovinj baš volim, dva puta sam tamo trčao, a mogao bi i treći. Rovinj je bio moja prva utrka nakon te pauze od 40 godina(36 ako računam vojsku i Zadar ali to je bilo ...) 

                Rovinj 2014, prva utrka i prvi susret sa svojim prijateljem i imenjakom "Stanetom"

On mi je najbliže i za jedan sat stignem tamo, stignem se prijaviti, zagrijati ... dobro za utrku mi treba malo više ali što je to pola sata u životu. Totalno komotno. Svi ti polumaratoni imaju neku svoju draž baš kao zgodne žene ali Poreč za sada ima najveće sise! 
Osim toga nekad ti se zalomi da ti ne biraš, nego dame biraju, pa sam tako uletio i na Plitvički maraton ni kriv ni dužan. Obećanje je obećanje. Nema veze što je "dama" već malo ocvala, ima rasturena koljena i još štošta ali trčati rame uz rame sa bivšim pobjednikom Plitvica na njegovom 100-tom maratonu vrijedi više nego par jako velikih sisa.