Čitam dnevnik trčanja koji sam vodio prije dvije godine. Da nema njega ne bi bio siguran kad su zapravo počeli ti problemi koji su me na kraju toliko dugo udaljili od trčanja. Evo što sam zapisao nakon prvog trčanja poslije maratona: "Jaki bolovi u svim mišićima, a pogotovo zadnja loža i butni desni više nego lijevi te ahilova tetiva lijevo. Bolovi su jaki i u mišićima listova te unutarnja strana kvadricepsa(Vastus medialis). Bolno je i lijevo koljeno sa prednje unutarnje strane". Tu sam te čekao, ja sam na to potpuno zaboravio jer nakon tog prvog tjedna i istrčanih samo 27 kilometara od kojih se sjećam samo prvih četiri jer je bilo strašno i smiješno kako sam pokušavao trčati, a sijevalo je sa svih strana. Drugi tjedan sam uredno trčao skoro pedeset kilometara i već radio "cruise" intervale 4x1600 u tempu 4:00/km sa 400 m laganog trčanja između. Treći sam uz obavezno tempo trčanje trčao i piramida intervale, dužinu i nigdje nisam spominjao ništa osim manjih bolova u lijevom zglobu i ahilovoj(lijevo). Sad me recimo malo zeza desni zglob ali ne i ahilova. Tako sve do prve utrke zimske lige na Bunarini. Tada sam pomislio kako sam supermen jer eto ništa me ne boli, a razvalio sam 5,4 km za 20:40. Naravno dida se razbahatio pa velim idem u Crikvenicu za sedam dana da spustim polumaraton ispod 1:30. Tako sam i učinio, 1:28:48,9(švabe tako kažu). I umjesto da odmaram, bar poslije toga. Otišao sam opet na zimsku već sljedeću nedjelju. No zapravo je sve puklo već u četvrtak kad sam trčao ono što popularno zovem "rolercoaster". Intervale od 1 km koji se trče izmjenično brzo u tempu LT(lactate treshold) i sporo(aerob treshold) odnosno maratonskom brzinom ili malo sporije. Tada sam zapisao: "Još uvjek malo kruta zadnja loža butnih mišića. Nakon hlađenja i sljedeće jutro bolovi oko tetiva zakoljene jame te krutost lijevog koljena!". To da su mi zadnje lože bile krute i napete ko puška je zapravo bila činjenica koju sam zanemarivao cijeli mjesec i na kraju je rezultirala prvom ozbiljnom povredom zbog koje sam pauzirao veći dio te zime. Trebalo je samo još otići na tu utrku što sam i učinio i posjet doktoru je nakon toga bio neizbježan. Dva mjeseca potpunog mirovanja, terapije, sranja, granja. Poslije toga sam upao u onaj vrtlog: vrati se što prije, nadoknadi propušteno, požuri, vrijeme i rok trajanja ti istjeće, pa je puklo u kukovima. Jedina dobra stvar bar za nekoga(tako kažu) je što sam počeo pisati blog. Možda netko uspije izbjeći takvu sudbinu ali čisto sumljam jer svi mi mamo svoje ahilove pete i nema recepta po kojem se možemo zaštititi. Jučer mi je bio drugi trening nakon maratona. Još uvijek lagano trčanje ovaj put na stadionu sa svojim prijateljima. Zapravo smo više pričali, uglavnom o Ljubljani nego trčali. Na kraju se tu našlo dosta pive jer Bruno je slavio rođendan i svoj prvi istrčani maraton. Jedan crni "Tomislav" je ipak bolji završetak treninga nego bol u koljenu. Ozi me pita za planove jer neki ipak idu Umag na prvu utrku istarske zimske lige ali ja preskačem najmanje 4 tjedna sve što se trči brzo. Želja mi je otići u Beč jer me tamo već odavno poziva i čeka moj dobri prijatelj koji mi je među prvima poslao čestitke za Ljubljanu sa porukom: "vidimo se u Beču". Ostalo ću onako usput ako me bude volja. Taman kad smo već počeli da se razilazimo uletio je Marko, trener AK Medulin sa gomilom promotivnih materijala i zapalio ostatak ekipe za 30. ti beogradski maraton, 22.04.2017. Nikad nisam vidio da se toliko ljudi odjednom zapali za neku utrku. Možda je to zbog piva i prijedloga da se ide busom na tri dana, a trkači su kao mala djeca već vide kako će na izletu raditi razne nepodopštine(majmunarije, pizdarije, nazovite kako hoćete).
Je...se njima za maraton i rezultate. Ja sam plan za Beč već napravio, a Beograd je dan ranije(subota) pa ne brinem brigu o tome. Moj prijatelj će da pričeka ili da dođe u Beograd jer je ionako tamo kod kuće.
Još me naravno navlače za Crikvenicu i skoro da ... ali u mom planu za svaki tjedan imam upisanu stavku: "Ostani zdrav", a planova se moraš držati osim ako ih ponekad ne prekršiš. J...ga ljudi smo, a ne roboti.
Nema komentara:
Objavi komentar