Hendikep

  Uskoro počinje "Istarska Zimska Liga", pa sam se prisjetio vječitih rasprava o toj temi o kojoj svi imaju nešto reći, manje ili više. Svi tvrde da su u pravu možda i s pravom. Pa gdje je tu onda istina. To je izgleda jako subjektivna stvar sa sindromom "gumenog metra". Neki dan me nazvao kolega sav nekako uzbuđen i iznerviran jer je čuo da recimo ove godine u Ljubljani pobjednici u kategorijama nisu dobili osim pehara, medalje i onog rolera za masažu ništa više. A bo, a što bi trebali dobiti? Preklani sam dobio bon od Intersporta u visini od 20 Eura koji sam doduše mogao koristiti samo u sloveniji i za njega slučajno kupio istu stvar koju sam dobio ove godine, roler za masažu. Ja sam bio sretan, a i sad sam jer ću roler pokloniti nekom prijatelju. I di je problem? On valjda misli da se treba cijeniti jednako ono što matori trkači ostvare sa onim što ostvare oni brzaci pogotovo ako su iz Kenije ili Etiopije. Cvrc Milojka, neće to ići i nikad nije išlo. Ako krenemo tim putem svatko će da traži neki "hendikep". Zašto samo vremenski, godina proizvodnje može i zemlja porjekla. Molim vi ste iz kenije faktor "0,8333" jer imate bolje predispozicije. Ja sam kao klinac od 16-17 godina recimo bio full "hendikepiran". Stalno sam ganjao cure ili one mene. Da ne spominjem kako nisam slušao trenera jer je on bio neki tamo matori ... šta on zna. 
Ja sam bio buntovnik sa hiljadu razloga koji su samo meni bili znani. Nisam htio raditi u teretani jer mi je bila pilana(i teško), nisam jeo što treba nego nešto po svome, skoro ništa. Ništa nisam radio kako treba. Zamislite što bi bilo da sam bio kao sada toliko posvećen trčanju, fokusiran i odlučan. Kakav bi mi bio rezultat tada? Oni sa dvadeset trideset studiraju, kubure sa besparicom i koje kavima tegobama, oni sa trideset četrdeset imaju djecu, jebe ih šef, posao, žena-muž, ljubavnica, šofer i ko stigne. Uvjek neki kua zbog kojeg si "hendikepiran". Nakon toga bi se javili oni sa velikom kilažom da ne kažem debeli. I oni hoće hendikep jer ajde ti vuci još dvadeset trideset kila tri četiri sata pa da te vidim oš trčati 4:30/km ili 5:30/km. Stalno mi(takvi) govore kako je meni lako trčati jer imam samo 64 kile. Zašto njima ne dati hendikep. Može i onima sa klempavim ušima, oni nisu aerodinamični. Što je sa dugim ili kratkim nogama i da ne nabrajam. Istarska zimska liga ima taj sistem koji jako pila mlade trkače jer već dvije tri godine starci od preko 60 osvajaju ligu. Nisam taj ali sve jedno. Meni je čak i prigovoreno zašto se ne takmičim na svim(bar sedam) utrkama pa ne zasjednem na tron. Ima tu naravno objektivnih razloga(zimi se lako ozlijedim) ali jednostavno nije mi gušt pobijediti nekog jer je star ili mlad ili što god. Trčim zbog svog rezultata da vidim gdje mi je sad granica, nikakvo zadovoljstvo mi nije ... serem. Tu i tamo ima likova koje bi rado rasturio iako znam da neke ne mogu. No ti su rijetki i neki koje ne smatram prijateljima. Ostali trkači su svi moji prijatelji i moje pleme. Veselim se utrkivanju i njihovim ali i svom rezultatu. Žalim kad nisu uspjeli u onom što su željeli. Čemu onda sve to računanje koliko bi vrijedio moj rezultat da imam 25 godina. Tada mi možda ne bi značio ništa. Pitanje za organizatora zimske je: Za koga ta liga postoji i što se želi postići. Mislim da je nama starima dovoljno da sudjelujemo i dobijemo čestitke od mlađih kolega za upornost i ustrajnost. Vrijeme je da se svjetla reflektora okrenu na drugu stranu. ... mene je strah upaliti svjetlo pred ogledalom u kupatilu. Radije gledam svoje slike iz mladosti. Što će mi da me slikaju sada. Na svakoj slici se vidi gdje mi je mjesto, osim ako neko ne pomisli(kao jedan moj prijatelj he he, ta mu je bila dobra) vidi kako se ovaj dobro maskirao za "noć vještica".
Pa odmah da najavim nema me na prvoj utrci u Umagu. Daleko je, umoran sam, boli me neka stvar, što god. Žao mi je što neću moći u Tupljak kod Staneta jer jako volim tu stazu, a feštu pogotovo. Biti ću u Londonu i karta je v žepu. Vidimo se vjerojatno u Rovinju, Puli, možda Medulin, možda ...