Bicikl i ...

  Ovo glupavo vrijeme mi se baš inati. Bez obzira što u ova dva tjedna "ko fol" priprema nisam uspio u komadu istrčati niti 10 kilometara, sad kad sam odlučio ipak trčati u Zadru i vrijeme se počelo poigravati sa mojim živcima.

Nije meni tako važno jeli kiša ili ne ali čini mi se da me prepone i kuk više bole kad je hladno.

Možda je to znak da ću opet završiti sa pogoršanjem kao u siječnju kad sam skupio skoro 60 kilometara da bi u veljači opet završio na terapiji, pa je nakon toga slijedio mjesec sa nula kilometara. Htio sam ispitati dali ima smisla trčati samo pet šest kilometara ili ako "potegnem" pa istrčim petnaestak kilometra mogu očekivati bujicu bolova koju ni Asuanska brana neće zaustaviti. Nekako u ova dva tjedna nije baš išlo. Pet, šest kilometara po grbavoj Drenovici je ok i bez posljedica. Na stadionu sam dva puta samo malo prešao sedam i odmah me nekako uhvatilo. Kao da mi trčanje po ravnom ne odgovara. Još sam u utorak izgubio srčani monitor i onda sam rekao sebi: "stadion će me vidjeti kad sljedeći puta budem trčao intervale", znači možda nikada. Ipak u svakom zlu ima i nešto dobro. U petak sam trčao na Drenovici bez kontrole otkucaja i bilo je tako lagano. Čak je i lijevi kuk samo malo zatezao dok se nisam ugrijao.

Tek sutra dan sam provjeravao kako sam išao i paf... skoro minutu po kilometru brže nego ovo uobičajeno taljiganje. Mora da me više boli zato što trčim polako ili je to meni neprirodno. Fakat u subotu sam sreo Edu kad sam već bio na povratku doma, pa sam zavrnuo nazad da malo ćakulamo i da joj napravim društvo. Čim sam spustio brzinu i napravio još tih par sporih kilometara počelo je da me zateže. Opet sam se iz frustrirao zbog toga i zbog činjenice da još neću moći testirati trčanje dulje od deset kilometara.

Zato sam u nedjelju opet zajahao biciklu. Ovaj put sa burazom koji je jači biciklista od mene. To me još i više bacilo u "depru". Nismo napravili puno. Samo oko trideset kilometara ali smo išli onim stazama preko Gornjeg Kamenjaka gdje ja zadnji put nisam mogao proći neke uzbrdice sa onom škripavom biciklom. Sad je on vozio tu skalameriju pa je ipak prošao. Ja sam na bicikli od sina išao dosta lagano osim ... jebi ga jednom mi je kliznula noga sa pedale i aterirao sam skoro sa jajima na šipku ali sam za dlaku falio pa sad imam i modricu na tetivi. Jaja su mi zahvalna za to nadam se. Pa što sam se onda iz bedirao? Ne zato što je brat mrvu bolji od mene na bicikli(on na njoj i spava), već zato što me na bicikli ništa ne boli. Naravno ako ne odvalim  mudima po šipci ili što drugo. Nije pravedno, ja ne želim biti biciklista. Koji kua... u Zadru neću biti na bicikli. Vratite mi moje noge!