ponedjeljak, 16. svibnja 2016.

Pušem na hladno

  Oni koji se malo ozbiljnije bave treningom i trčanjem znaju da adaptacija na stres kojem izlažemo naše tijelo dok trčimo uzrokuje promjenu naše sposobnosti da trčimo. Obično treba oko četiri tjedna da dođe do nekih osjetnih promjena. To se i meni eto baš tako dešava. Prošao je četvrti tjedan da trčim, zapravo četiri i pol tjedna. Doduše malo preuranjeno sam prošlu nedjelju otrčao onu nazovi utrku u Zadru od 25 i nešto kilometara. To baš i nije bilo jako pametno. No ja ne smatram da je bilo što u vezi sa trčanjem bog zna kako pametno, pa valjda to tako mora biti.
Osim malo pojačanih bolova oko prepona i u pregibu kuka nije se bilo još ništa naročito desilo, pa sam nakon par kraćih treninga prošli tjedan otišao sa Draženom u nedjelju napraviti tri kruga na Drenovici. Meni to sa dolaskom i odlaskom kući dođe oko 12 kilometara. Koji je to gušt, pričali smo o svemu i svačemu i dok si trepnuo već smo se morali razići jer su tih zajedničkih devet kilometara bili gotovi. Nisam ni skužio one uzbrdice prema Vidikovcu jednostavno smo se zapričali i furaj kao da je sve ravno.    Sad kad gledam na Garminu nema nikakve razlike dali smo išli za gore ili dolje. Sve je isto oko 5:20 po kilometru. Čak je ponekad i obrnuto, uzbrdo 5:18 nizbrdo 5:22, svašta. Što budala zna što je to uzbrdica.
Jedini je
izgleda problem što meni treba otprilike četiri tjedna da se vrate bolovi u kukovima. Tako je bilo u dvanaestom mjesecu lani, kad sam se probao prvi put vratiti trčanju, a nadam se da griješim ali slično osjećam i sada.
Mala je utjeha što sam tada krenuo prva tri tjedna sa samo dva treninga tjedno i ukupno 15 kilometara, da bi četvrti tjedan imao tri treninga i ukupno 23 kilometara. Nakon toga sam morao stati zbog jakih bolova.
Sad nije takva frka ali sad pušem i na hladno. Jučer je po prvi put malo više boljelo dok trčim i jutros je boljelo nešto više nego obično. Doduše onaj prošli tjedan sam završio sa četiri treninga i 56 kilometara zbog Zadra, a i ovaj tjedan sam skupio preko trideset kilometara i pri tome prosjek trčanja ubrzao za skoro minutu po kilometru u odnosu na prva dva tjedna.
Zapravo vrlo lako je ući ponovo u formu nakon ozljede ali je problem kako ostati neozlijeđen. Moram se ponovo malo vratiti bicikli samo da se ovo šugavo vrijeme smiri. Sutra pedala.   

Nema komentara:

Objavi komentar