Jače i ljepše

   Taman sam uspio da odradim nedjeljni trening, istuširam se i popijem pivce na stadionu sa Ozrenom prije kišurine koja se spremala. Baš sam lijepo zaokružio ovaj tjedan na skoro 40 km. Sad već brojim šest uzastopnih tjedana treninga i po malo se približavam onom zajebanom 12-tom. Taj broj dvanaest ima neko čudno i biblijsko značenje ali nama trkačima bi trebalo biti poznato jer se najveći broj ozljeda dešava upravo 12 tjedana nakon početka priprema i bitne promjene volumena odnosno intenziteta treninga. Može i jedno i drugo. Mene su već danas na trčanje ispratili bolovi u oba skočna zgloba koji su se kasnije povukli ali nakon trčanja ostala je neka čudna bol u lijevom koljenu i skočnom zglobu ali tamo negdje gdje se spaja tetiva. Osim toga noćas me je ponovo malo boljelo u preponskom dijelu(simfiza). Moje tijelo se očito buni zbog promjene režima pa razmišljam da već sljedeći tjedan malo popustim i smanjim sve za desetak kilometara. To je treći tjedan nakon Zadra kad sam pretrčao više od 55 km. Prvo sam smanjio na 32 km, pa digao na 36 km i ovaj zadnji konačno na 40 km. Da budem "picajzla", iako u slučaju Garmina ne možete nikako biti picajzla, on kaže 39,98 km. Svaki tjedan sam trčao i 5 km tempa za više od 10 sekundi po kilometru brže nego prethodni. To i nije baš bilo pametno ali zato ću sve to izbaciti da vidim dali će se ovi bolovi smiriti. Planirao sam još jedan tjedan dizati na 44 kilometara ali neću potezati vraga za rep. Koji sam ja, tek sad to shvaćam koji sam "trulex"! Prvo me jučer oduševilo to što su naše djevojke(ili žene) osvojile prva tri mjesta na utrci 100 km(Del Passatore). Kad sam shvatio da je Nikolina trčala prosječno 4:36/km utrku od skoro dva i pol maratona(100 km za 7:40:39) i više od 1900 m uspona bio sam super razočaran ali sa samim sobom! To je otprilike koliko sam ja trčao maraton(4:35/km) samo sam ja nakon toga jedno pola sata bio polu mrtav. Bar noge. Kako bi onda mogao zamisliti da trčim to još jednom i još skoro polu maraton! Nikako, pogotovo sad pošto nakon ovih nedjeljnih laganih dvanaest kilometara ne mogu nagaziti vrhom stopala na stepenice od bolova u zglobu. Nije čudo što je Nikolina imala poteškoća popeti se na postolje. Srećom Veronika(druga) i Antonija(treća) su već bile gore pa su joj pomogle. Jebo ih organizator napravili postolje za Velog Jožu ima bar metar i pol visine. Ja ni odmoran ne mogu toliko dignuti nogu. Od čega su to te naše djevojke načinjene? Od svih pa i muških(ukupno više od 2000) Nikolina je treća, Veronika osma, a Antonija 30-ta!

Kakav slabiji spol, ja bi rekao jači, a da ne govorim koliko je ljepši. E da, u mom slučaju i mlađi ... samo da se malo utješim. Ma kakva utjeha, sad sam u službeno pao u "depru". Bravo cure, bacite me još koji put.